U tom se krije sva tajna života. U ljubavi! Ta ljubav će nam donijet i istinu i život. Ta ljubav će nas voditi na svjetlo jer više nećemo imati što skrivati...
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena.« (Iv 3, 14-21)
Na prvo čitanje
evanđeoskog ulomka današnje nedjelje možemo vidjeti da nam je ulomak i više
nego poznat. Čuli smo ga puno puta u raznim prigodama, ali jesmo li ikada o
njemu dublje promišljali? U njemu možemo iščitati koliku ljubav Gospodin ima
prema nama. Kaže se u ulomku: »Bog je, naime, tako ljubio svijet, te je dao
svoga jedinorođenog Sina da ne pogine nitko tko u nj vjeruje, nego da ima život
vječni.« Ukoliko ne vidimo koliku ljubav Gospodin gaji prema nama morao
pročistiti svoj pogled. Moramo izaći na svjetlo, a ne ljubiti tamu. Istina – na
svjetlu se sve drugačije vidi i teško da se nešto može sakriti. Ako izađemo na
svjetlo bolje ćemo upoznati i sami sebe. Zna se dogoditi da čovjek, zbog svoje
naravi, ima iskrivljenu sliku o sebi samome jer nema dovoljno čist pogled.
Previše vremena provodi u tami. To se događa svaki put kada sagriješimo. Svaki
put kada propustimo priliku učiniti dobro djelo. To svjetlo, koje je sâm
Gospodin, rasvijetlit će u nama i one dijelove koje su predugo bili mračni,
koje smo sakrivali i od samih sebe.
No, da ne zaboravimo
ljubav na kojoj je naglasak u ovom ulomku. Nekoga možemo ljubiti do kraja onda
kada ga upoznamo. Ako Gospodina ne upoznamo, kako ćemo Ga ljubiti? A, ostajanje
u tami dovodi nas do odvojenosti od Gospodina. On će nas i dalje ljubiti
jednakom ljubavlju, ali poziv nas kršćana jest ljubiti Gospodina iznad svega, a
sve ljude radi Gospodina. U tom se krije sva tajna života. U ljubavi! Ta ljubav
će nam donijet i istinu i život. Ta ljubav će nas voditi na svjetlo jer više
nećemo imati što skrivati. Ako neka djela činimo u ljubavi – onda ih činimo »u
zajedništvu s Gospodinom«.
Istina je da mnogi od
nas pokušavaju pronaći raznorazne izlike i opravdanja za neke svoje postupke
kako bi ušutkali svoju savjest, ali to je opet odlazak u tamu i zavaravanje
samih sebe. To nam nije potrebno. Susretnimo se sa sobom i s Gospodinom u
svjetlu i ljubavi. Stvoreni smo na Gospodnju sliku – moramo se tako i ponašati.
Ako možemo tako lako oponašati nekoga koga smatramo uzorom te oponašamo njegove
geste ili način razmišljanja a znamo da nećemo time dobiti ništa, zašto se ne
potrudimo oponašati Gospodina u
ljubavi? To će nam biti puno korisnije. Istina, neće to biti nimalo lako. Isus
je rekao da će biti teško, ali samo tako možemo uzvratiti na ljubav koju nam
Gospodin daruje u samome sebi.
U vremenu smo korizme.
Iskoristimo ga kako bismo poradili na sebi. Ne moramo i ne možemo postići život
bez grijeha – ali stalnu borbu moramo voditi i ne smijemo posustati! Gospodin
će nam pomoći. Držimo se svjetla, upoznajmo sami sebe i ljubimo! Promijenit
ćemo sami sebe – a tako je promijenjen cijeli svijet! Teško je, ali isplati se!
