Krist je i danas jednako prisutan, kao i prije dvije tisuće godina. I danas poziva nas da Ga izbližega slijedimo i nasljedujemo. Jesmo li spremni otisnuti se od svojih obala i isploviti na pučinu?
U ono vrijeme:
Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori:
»Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!
I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.« (Mt 28,16-20)
Iskustvo suživota s Isusom koje su imali Njegovi učenici promijenilo je povijest čitavoga svijeta. Okosnica tog utjecaja svakako je susret s Uskrslim. Nitko od učenika nije bio svjedok uskrsnuća ali su svi jasno vidjeli posljedicu toga. Upravo taj nadpovijesni događaj bio je potvrda da je sve ono što je Isus iz Nazareta, tesarov sin, činio i govorio bila istina. Ne ona istina kao da je 2+2=4. Za ovu Istinu učenici su život polagali. Nisu mogli šutjeti. Upravo njihova odvažnost življenja i svjedočenja za tu Istinu ostavila nam je u polog onu vjeru od koje i mi danas živimo i na kojoj sudjelujemo vlastitim življenjem.
Prisjetimo se kratko scene u kojoj Isus poziva Petra i Andriju. Riječi koje im je uputio bile su: Pođite za mnom, i učinit ću vas ribarima ljudi! (Mt 4, 19). Što drugo može označavati ovo učinit ću vas ribarima ljudi ako ne ostvarivanje onih zadnjih riječi koje im je Isus rekao pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode? Isusov poziv cijelo vrijeme ostaje isti. Očito je to i iz samoga Isusova govora. Oba puta im govori pođite. Ono što se promijenilo jesu oni koji su taj poziv primili. U početku im je prilazio stranac čija je riječ bila dovoljno snažna da ih odvoji od svakodnevice. Sada su riječi tog istoga Stranca dovoljno snažne da ih pošalje u svakodnevicu da je preobraze. Od prostih ribara koji su ribolovom skrbili za život učinio je ribare ljudi koji će utjecati na ljudsku povijest i mijenjati živote ljudi koji će biti uhvaćeni u mrežu Kristova života.
Od tih ljudi smo naslijedili ne samo neke uredbe, bogoštovlje, tekstove i slično. Riječi kojima Isus šalje učenike u svijet upućene su danas svima nama na jednaki način. Biti Njegov učenik ne znači iz bližega promatrati sve ono što je On činio prije dvije tisuće godina niti to da se danas uživljavamo u uloge tih ljudi. Krist je i danas jednako prisutan. I danas poziva nas da Ga izbližega slijedimo i nasljedujemo. Poziv da budu ribari ljudi nije rezerviran samo za neke, za odabrane. Upućen je svima koji to žele. Sve je stvar naše spremnosti. Radi se o tome jesmo li spremni otisnuti se od svojih obala i isploviti na pučinu. Lađe možda nisu spremne za plovidbu po vodama kakve nas čekaju. Upravo to je onaj prostor koji treba ispuniti naša vjera u Gospodina koji nam šalje taj poziv. Sam je obećao da je s nama u sve dane do svršetka svijeta. Nema smisla onda odbacivati Njegovu blizinu.
