Veliki petak je najveće svjedočanstvo Božje ljubavi i blizine izražene čovjeku... Pozivi iz tog događaja upućeni nama su mnogostruki.
Veliki petak možemo raslojiti na više događaja i svaki promatrati odvojeno. U svakom događaju možemo prepoznati najveću Božju poniznost i Njegovo poniženje zbog paloga čovjeka. Samim utjelovljenjem Isus je započeo misiju zbližavanja čovjeka i Boga. Djelima i čudima je mogao pokazati da nije običan čovjek. Da se vidjeti i iz reakcija onih koji su Ga promatrali ili s Njim živjeli da im je znalo promaknuti da je Isus zapravo i Bog i čovjek. Imamo tako zapisano Petrovo svjedočanstvo: »Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga.« (usp. Mt 16, 16), kao i svjedočanstvo onih koji nisu prepoznali čas Gospodnjeg pohođenja te su Isusa optužili za hulu i tražili smrtnu kaznu. Sigurno smo se svi zatekli u razmišljanju kako bismo mi reagirali da smo živjeli u Isusovo vrijeme na onim prostorima kojima je On hodio. Govorimo sebi da je ljudima onoga vremena bilo lakše živjeti kršćanstvo jer su imali priliku vidjeti Boga i s Njim otvoreno razgovarati. Kada pogledamo malo realnije onda možemo vidjeti da tome nije bilo takvo. Dovoljna su ona dva navedena svjedočanstva da vidimo kako su ljudi u sebi nosili sumnje. Zbog čega je tome tako? Teško je čovjeku zamisliti da Bog postane kao on i proživljava sve ono što čovjek mora proći.
Veliki petak je najveće svjedočanstvo Božje ljubavi i blizine izražene čovjeku. Toliko je to svjedočanstvo veliko da pred njim razum zastane. Događaji Velikog petka započinju kod Pilata i završavaju u grobu. Detalja je previše da bismo sada svaki obradili i išli u širinu poziva koji je nama upućen preko ovih događaja. Odabrat ćemo samo neke detalje i promišljati ih. Započet ćemo s događajima kod Pilata. Razjarena svjetina Pravednoga sudi na smrt. Pilat vidi da je predan iz zavisti i zbog toga Ga ne želi osuditi. Pokušao je izbjeći ono što svjetina traži, ali načina nije bilo. Čak je i rekao da ne nalazi na Njemu nikakve krivice i da je nevin od prolijevanja Njegove krvi. Pilat se pokušao boriti za istinu ali nije izdržao do kraja. Tko zna kako bi se događaji kasnije odvili da Pilat nije predao Isusa da Ga razapnu. Bog je čak i ovakve trenutke iskoristio za provedbu svoga plana spasenja svih ljudi.
Glavni akter svih događaja ovoga dana svakako je Isus Krist. Toliko se solidarizirao sa svakim čovjekom da nije htio ostaviti niti jednu situaciju u kojoj se čovjek može naći. Za svaki teški trenutak koji će kasnije čovjek prolaziti Isus mu može poručiti: Ja sam to za tebe već prošao. Ne boj se. Tako vidimo nevinog Isusa kako bez mrmljanja podnosi poruge, pljuvanje, bičevanje, krunjenje trnovom krunom, križni put, razapinjanje. Pa da je barem riječ rekao?! Ali nije. Iz ljubavi prema nama je preuzeo na sebe sve to što je nas čekalo. Mi smo ti koji smo trebali biti osuđeni zbog vlastitih nedjela, ali Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Upravo taj citat sažima otajstvo ovog dana i u sebi krije ono što je Boga nukalo na ovakav čin potpunog predanja čovjeku. Ljubav. Da bi iskazao svu svoju blizinu i ljubav Bog se predao u ruke čovječje. Bliži od toga nam sigurno nije mogao biti. Znamo da su različiti ljudi različito reagirali. Neki su Ga izdali, neki zatajili, neki su ostali vjerni do samoga križa.
Nakon što smo ukratko iznijeli samo neke događaje trebamo vidjeti na što nas to pozivaju. Svakako: najvažniji poziv je onaj da se do kraja predamo u Božje ruke. Čak i onda kada ne razumijemo zašto nas vodi nekim stazama trebamo imati veliko povjerenje. Čak i kada od nas traži odricanje i od nas samih – i tada trebamo imati veliko povjerenje u Božje planove. Traženje i življenje Božje volje za nas je najviše što možemo učiniti i često najsigurniji put za dolazak do Njega.
Drugi poziv koji možemo iščitati je onaj: „Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov.“ (Gal 6,2) Isus je to na najizravniji način učinio kada je nosio križ. Također, čovječanstvo je imalo jednog sretnog predstavnika u Šimunu Cirencu koji je Isusu pomogao nositi križ i tako je ispunio zakon Kristov. U novije vrijeme smo imali prigodu vidjeti primjer sv. Majke Terezije koja je pomagala Krista u najmanjima od najmanjih. Prihvaćala je njihova bremena i skupa s njima to nosila. Nije pravila razliku među ljudima koji su u potrebi.
Blizina koju nam je Bog iskazao tada i danas je prisutna. Ako Ga želimo susresti onda ćemo Ga i pronaći u drugima. Sam nam se otkriva u prijateljima. Važno je primijetiti da je i On željan naše blizine. Hoćemo li biti kao oni koji su Ga odbacili i osudili ili ćemo Ga prihvatiti u gladnima i žednima, u bolesnima i siromašnima? Puno je prilika za susret s Njim. Već danas možemo odlučiti kojim ćemo putem krenuti. On je za nas krenuo putem muke, smrti i uskrsnuća kako bi nam otvorio put u vječni život. Jesmo li mi spremni barem živjeti za Njega i s Njim?
