Meditacija na Otpjevni psalam Treće korizmene nedjelje B...
Ps 19, 8-11
Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!
Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.
Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.
Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.
Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.
Vjera je odnošajna. Uvijek se događa u međuodnosu. Tako se u Starom zavjetu vjera često opisuje glagolima komunikacije. Jedan od takvih glagola jest glagol »slušati«. Bog sluša svoj narod, ali i narod sluša Boga. Bog je kroz vjekove govorio po prorocima, a onda je konačno progovorio u Sinu (usp. Heb 1,1) i to je najsavršeniji govor koji nam je Bog priopćio. Govor u Sinu – Riječi. Za Boga se u ovome psalmu kaže kako je kod njega riječ vječnoga života. Dakle, kod njega je sigurnost. On je onaj čvrsti oslonac na kojega se možemo osloniti, odnosno kome možemo vjerovati. Taj oslonac se upravo odnosi na vječnost, na ono na što je čovjek određen, na ono kamo smjera. Ako postoje »riječi života vječnoga» to znači da postoje i drugačije riječi, riječi koje ne vode u vječnost. Psalmist je toga svjestan i zato ovdje Božje riječi obilježava vječnošću, kako bi ohrabrio sebe i druge u tom oslanjanju (vjerovanju) na Boga. Mogu se čuti mnoge riječi, ali samo Božje imaju karakteristiku vječnosti. Stoga je potrebno prepoznavati te riječi.
Dakako da nam se u Svetom pismu nudi Božja riječ objavljena u vremenu i u tome nam je određena sigurnost. No, potrebna je raspoloživost za tu riječ kako bismo ju ispravno čuli. Zamislite predavanje jednog učitelja na kojem učenici pričaju u isto vrijeme kad i predavač. Ako ste ikad bili na takvom predavanju, a niste bili ovi koji pričaju, složit ćete se da je teško pratiti takva predavanja jer šaputanja ostalih kolega ometaju našu koncentraciju i čine nas nervoznima i nesposobnima čuti o čemu to učitelj govori. Nerijetko smo i mi ovakvi u slušanju Božje riječi, konkretno u liturgiji Crkve. Riječ Božja se svakodnevno čita na euharistijskim slavljima i u slavljima svih sakramenata. Bog nam govori u svim prilikama našega života, samo je potrebno stvoriti ozračje u kojem ćemo moći čuti tu izgovorenu riječ. Nekada se u nama javljaju ovi nestašni učenici koji pričaju u isto vrijeme kad i Učitelj pa nam odvraćaju pozornost od onog što nam on želi reći. Trebamo prepoznati te problematične riječi i rješavati ih jer nas one udaljuju od Učiteljeve riječi. A njegova je riječ iznad naših riječi jer je ona riječ iz vječnosti kamo idemo. Njegova riječi na stvara pomutnju. Njegova riječ »krijepi«, »uči«, »srce sladi«, »oči prosvjetljuje« i unosi pravednost u međuljudske odnose. Slušajmo Gospodina i dopustimo da nas njegova riječ mijenja.
