Susret sa živim Bogom obuzima nas strahom i malenošću, no Bog nas nikada ne ostavlja i želi da uđemo u prijateljski odnos s njim. U onaj odnos u kojem smo spremni sve ostaviti i poći za njim.
Lk 5,1-11
Peto poglavlje Lukina evanđelja novi je početak Isusova djelovanja. Dosada je po Galileji propovijedao sam, ali sada se uputio na jug, u Judeju, s ciljem da ne ostane sam, nego da pronađe prijatelje s kojima će ljudima naviještati radosnu Božju vijest.
Budući da se okupilo veliko mnoštvo na obali Genezaretskog jezera, Isus je zamolio Šimuna (budućeg Petra) da otplovi s lađom na pučinu. Šimun je, umoran i nemotiviran nakon noćnog neuspjeha, poslušao Isusa jer je čuo za njegovu proročansku moć. Kad je Isus završio propovijedanjem Božje Riječi, zapovjedi Šimunu da isplovi na pučinu i da baci mreže. Šimun se tada prvi put Isusu obraća pomalo ironičnom riječju ἐπιστάτα (meštre), kao onome koji je majstor u svome poslu. Kao da želi reći: Isuse, ti znaš lijepo propovijedati o Božjoj Riječi, ali ja sam onaj koji se razumije u ribolov.
Petar će ga ipak poslušati i baciti mreže, a kad je to učinio „uhvate tako veliko mnoštvo riba da im se mreže gotovo razdirale“. No Isusovo čudo tek slijedi: „Kada to vidje Šimun Petar, pade Isusu do koljena“. Sada ispovijeda i oslovljava Isusa s Κύριε – Gospodine. Priznaje da je Isus Bog, a on grješnik koji se boji njegove blizine: „Udalji se od mene“. Ali Isus ne odlazi od njega, nego ga hrabri: „Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!“ Isus je onaj koji traži zajedništvo s grješnikom Šimunom i na slikovit način mu pokazuje njegovo buduće poslanje. Lađa ukazuje na prijateljski odnos s Isusom, mreža je Božja Riječ, a more su svi narodi svijeta.
Ovaj kratki odlomak Lukina evanđelja je prikaz životvorne Božje Riječi. Ljudska sumnja preobražava se kroz Božju Riječ u vjeru. Šimun grješnik postaje Petar nasljedovatelj. Kroz ljudsko čudo - ribolov, događa se božansko čudo – obraćenje, kajanje. Susret sa živim Bogom obuzima nas strahom i malenošću, no Bog nas nikada ne ostavlja i želi da uđemo u prijateljski odnos s njim. U onaj odnos u kojem smo spremni sve ostaviti i poći za njim.
Ovo razmišljanje završio bih kratkom molitvom:
Gospodine moj i Bože moj,
uzmi sve od mene – što me rastavlja od Tebe.
Gospodine moj i Bože moj,
sve mi podaj – što me požuruje k Tebi.
Gospodine moj i Bože moj,
uzmi me meni – i daj me sasvim u posjed Tebi.
Sveti Nikola iz Flüe
pokornik, zaštitnik Švicarske (1417. – 1487.)
