Uzeti nam je svjetiljku i zaviriti u svoje biće. Potrebno nam je upoznati same sebe kako bismo pošli za Isusom. Možda smo na provaliji života, možda nemamo dovoljno ni vremena ni snage ni petlje upoznati sami sebe, no okrenuti se za Isusom možemo svakoga trenutka.
Lk 4,21-30
U ono vrijeme: Isus progovori u sinagogi: »Danas se ispunilo Pismo što vam još odzvanja u ušima.« I svi su mu povlađivali i divili se milini riječi koje su tekle iz njegovih usta. Govorahu: »Nije li ovo sin Josipov?«
A on im reče: »Zacijelo ćete mi reći onu prispodobu: Liječniče, izliječi sam sebe! Što smo čuli da se dogodilo u Kafarnaumu, učini i ovdje, u svom zavičaju.« I nastavi: »Zaista, kažem vam, nijedan prorok nije dobro došao u svom zavičaju. Uistinu, kažem vam, mnogo bijaše udovica u Izraelu u dane Ilijine kad se na tri godine i šest mjeseci za¬tvorilo nebo pa zavladala velika glad po svoj zemlji. I ni k jednoj od njih nije bio poslan Ilija doli k ženi udovici u Sarfati sidonskoj. I mnogo bijaše gubavaca u Izraelu za proroka Elizeja. I nijedan se od njih ne očisti doli Naaman Sirac.«
Čuvši to, svi se u sinagogi napune gnjevom, ustanu, izbace ga iz grada i odvedu na rub brijega na kojem je sagrađen njihov grad da ga strmoglave. No on prođe između njih i ode.
Današnji evanđeoski tekst je nastavak odlomka od prošle nedjelje. Scenarij je isti, likovi su isti, mjesto i vrijeme radnje isto. Slušatelji su zapanjeni njegovim riječima, dive mu se do te mjere da mu povlađuju. Isus je polučio uspjeh kakav želi polučiti svaki govornik, štoviše oni zure u njega. Osjećaju da se pred njihovim očima događa ispunjenje starozavjetnih obećanja, a onda rez… Što je to Isus morao učiniti da je izgubio njihovu naklonost? Što je izazvalo kopernikanski obrat u ponašanju prisutnih slušatelja? Bijahu zapanjeni, a sada ga žele pogubiti. Očito je čovjek puno više od trenutnog raspoloženja.
Je li Isus uspio govorom o njihovoj prošlosti dotaknuti srž njihova bića? Ta kako drugačije objasniti ovu reakciju? Prihvatiti Isusa nije nešto trenutno, vjera u Isusa nije puko poznavanje religioznih činjenica i njihova konteksta, nego stubokom promijenjeni način mišljenja i djelovanja (metanoia). Razjareni njegovim riječima o Iliji i Elizeju, žele ga strmoglaviti niz liticu, ali on im na čudesan način bježi. Isus zna što mu je činiti te svjesno izmiče njihovim željama, njihovim namjerama. On ima svoj put.
Uzeti nam je svjetiljku i zaviriti u svoje biće. Potrebno nam je upoznati same sebe kako bismo pošli za Isusom. Možda smo na provaliji života, možda nemamo dovoljno ni vremena ni snage ni petlje upoznati sami sebe, no okrenuti se za Isusom možemo svakoga trenutka. Putovanja s njim ne završavaju, ona traju, a dio putovanja je i okret. „Neprestani rast. Izazov za novo. Vjera je vječno traženje, a ne nalaženje. Ne žabokrečina vlastitih uvjerenja. Uvjerenje, to je oholost.“ (Z.S.) Ili ćemo se utopiti u toj žabokrečini, ili ćemo krenuti za Isusom. Jednom, ali i uvijek kretati za njim.
