Vratimo pravu sliku očinstva i obitelji, pravu sliku drveta, pravu sliku sv. Josipa. Ogulimo, izblanjajmo do izvornosti pravu sliku drveta pa ćemo vidjeti u čemu je ljepota očinstva, muškosti, obitelji i sv. Josipa.
Lk 2, 41-52
Roditelji su Isusovi svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziđoše po običaju blagdanskom. Kad su minuli ti dani, vraćahu se oni, a dječak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji. Uvjereni da je među suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti među rodbinom i znancima. I kad ga ne nađu, vrate se u Jeruzalem tražeći ga.
Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učitelja, sluša ih i pita. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reče: »Sinko, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.« A on im reče: »Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?« Oni ne razumješe riječi koju im reče. I siđe s njima, dođe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu.
A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.
Drage sestre i braćo u Kristu, jučer je bio Božić i proslavili smo ga upravljenih osjetila u jaslice našega Spasitelja, a danas Crkva pred nas stavlja blagdan Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Nije slučajno da se ovaj blagdan slavi baš nakon Božića, iako kronološki preskačemo dvanaest godina i dolazimo do blagdana Pashe, kao što vidimo u Evanđelju. Naime, 1969. godine određeno je da se ovaj blagdan slavi u nedjelju poslije Božića, što se zadržalo do danas. U Svetoj Obitelji očituje se obiteljsko trojstvo na zemlji: otac, majka i djeca.
Razmišljajući o ovom odlomku Evanđelja shvatio sam da je jako opširno. Imamo tu put u Jeruzalem, Josipa i Mariju koji traže Isusa, događaj u Hramu, povratak u Jeruzalem, a opet svaka od tih tema ima svoje podteme koje donose novo bogatstvo. Kako bi rekao naš meštar u novicijatu „uzmite nešto za sebe iz ovoga Evanđelja“, evo, ja se odlučih uzeti ono što u mnogim obiteljima danas manjka, ili bolje reći ono što kod očeva nedostaje, a to je potpuna zagledanost u sv. Josipa.
Zašto baš sv. Josip? Jedan od razloga je taj što je protekla godina (koja je proglašena Godinom Svetog Josipa, točnije 8.12.2020. do 8.12.2021.) vrijedna spomena. Drugi razlog je taj da se „o njemu jako malo zna“, a treći i najvažniji razlog je taj da je on uzor očinstva.
Papa Franjo je apostolskim pismom „Patris Corde“ proglasio godinu sv. Josipa, povodom 150. obljetnice proglašenja sv. Josipa zaštitnikom sveopće Crkve. Očevim srcem (Patris corde) je Josip volio Isusa, kojega sva četiri Evanđelja nazivaju „sinom Josipovim.“ Papa mu kroz pismo pridodaje razne atribute kojih je dostojan. Sveti Josip je voljeni otac, nježan otac pun ljubavi, poslušni otac, otac koji prihvaća, kreativno hrabri otac, otac koji radi i otac u sjeni, koji svojom rječitom šutnjom poziva na obraćenje.
Nadalje, više puta sam pročitao i čuo kako sv. Josip šuti, dok u Bibliji ne možete naći niti jednu njegovu izgovorenu riječ. Da, sv. Josip šuti, ali u isto vrijeme kada Isus kao pastir prikuplja sebi ovo stado - ja vidim Josipa - on govori. Josip je bio Isusov otac, imao je hrabrosti postati zakoniti Isusov otac, a znamo da mu je i nadjenuo ime koje mu je anđeo otkrio: „Rodit će sina kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer, on će spasiti narod svoj od grijeha njegovih“ (Mt 1, 21). Kao što je poznato, davanje imena osobama ili stvarima među drevnim narodima značilo je uspostavljanje odnosa, kao što je to učinio Adam, kako čitamo u Knjizi Postanka (usp. 2, 19-20). Isus je morao biti poput Josipa u načinu na koji je radio, po karakteru i načinu govora, u smislu zapažanja, u načinu sjedenja za stolom i lomljenju kruha…tu se otkriva zajedništvo s Josipom, slika sv. Josipa.
Što mislite, je li sv. Josip uzor očinstva? Je li sv. Josip uzor onoga koji treba voditi obitelj i biti odgovoran za nju? Među suvremenim muškarcima teško je pronaći značajku sv. Josipa. Poštenje, marljivost, pouzdanost, čistoća, poštovanje, odanost obitelji, pravednost, osjećaj dužnosti i poniznost u mnogim su slučajevima zamijenjeni lukavstvom, fizičkim obračunavanjem, koristoljubljem…što su sve životni obrasci današnjih zaštitnika.
Da bi otac svoju obitelj mogao prehraniti, ponekad se mora suočiti s patnjom i znojem. Tako je to bilo i u radionici sv. Josipa. Po svemu sudeći, u to vrijeme nije bilo električnih uređaja poput cirkulara ili blanje koji bi znatno olakšali posao pa se sv. Josip morao mučiti i znojiti s kutijom ručnog alata. Zamislite samo koliko je vremena trebalo da se izradi jedan stol. Zamišljam Svetu Obitelj u toj radionici, Mariju dok sprema objed i brine za Isusa i Josipa, a Josipa kako uči Isusa obrađivati drvo i zaraditi kruh. I to je Obitelj, Sveta Obitelj – kad ima Isusa u kući.
Sv. Josip je danas kao drvo koje je premazano raznim bojama, drvo koje se ne ističe svojim godovima koji pokazuju svoju izvornu ljepotu. Svako drvo ima svoju specifičnost, nešto po čemu je prepoznatljivo: maslina, trešnja, orah, hrast…tvrdo ili mekano, lagano ili teško za obrađivanje - u tome i jest sva ljepota, zar ne?
Vratimo pravu sliku očinstva i obitelji, pravu sliku drveta, pravu sliku sv. Josipa. Ogulimo, izblanjajmo do izvornosti pravu sliku drveta pa ćemo vidjeti u čemu je ljepota očinstva, muškosti, obitelji i sv. Josipa.
