U današnjem evanđelju Isus evocira sliku trsa i loze. Iz trsa rastu mladice koje iz njega crpe vlagu i sve što je potrebno za urod grožđa. Loza sâma od sebe ili po sebi ne bi mogla postojati, a kamoli donijeti ploda. Dakle, nameće nam se vrlo jasna slika.
Iv 15,1-8
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«
Dosta nas je okusilo plod loze - grožđe. No nisu baš svi iskusili berbu grožđa ili, ako idemo još dalje, sadnju vinove loze. To bi moglo otežati razumijevanje samoga procesa od sadnje loze do berbe, ali Isus zato koristi jednostavne elemente koji su svima razumljivi. Kada je riječ o lozi, većinom se ne može zaobići njen svima dobro poznat plod - vino. Pa hajde da pretočimo misao evanđelja u današnjicu.
Prenošenje misli evanđelja na naš odnos s Isusom zahtijeva prije svega hrabrost, zahtijeva baš onakav napor koji je vinogradaru bio potreban da bi s loze utrgao plod. Kad čovjek promatra lozu i gleda njezine mladice, mogao bi pomisliti da su one potpuno neovisne o lozi, da ostaju potpuno pasivne, a kamoli kad bismo govorili o hrani za njihov rast koju crpe iz trsa. Koristeći ovu sliku i primjenjujući je na svoj odnos s nama, Isus naglašava da je naše gledište, odnosno naš poziv kao mladica ostajati u trsu, koji je on sam. Isus počinje pozivom: Ostanite u meni, i ja ću ostati u vama! Ostati u Isusu znači biti nacijepljen na njega, od njega živjeti, sazrijevati, rasti. Naše ostajanje u Isusu nije cilj samom sebi, nego je, kako evanđelje dalje navodi, usmjereno na rađanje roda ili donošenje ploda – ljubavi.
Na početku smo rekli da mladica ne može sama od sebe postojati, rasti, sazrijevati ni donositi plodove. On živi i daje plodove samo onda kad je nacijepljena na trs. Ne ostajući u trsu, mladica se osuši, a kad ne donese ploda, odsiječe se i spali. Ovaj prirodni proces također se prevodi u naš boravak u Isusu. Tako Isusova riječ nije više samo metafora, nego nedvosmislena poruka: Bez mene ne možete ništa činiti. Ako tko ne ostane u meni, bit će bačen kao mladica i osušiti se. Bez zadržavanja u Isusu, odsječeni smo od izvora života. Naravno, netko će reći da sve ovisi o tome kako mi zapravo shvaćamo život, u čemu vidimo smisao života, gdje vidimo njegov kraj. Život nas uči poniznosti. Možda moramo proživjeti život kako bismo shvatili važnost ove jednostavne Isusove istine: Bez mene ne možete učiniti ništa.
Dakle, naš boravak u Isusu, trsu, treba pročišćenje. Ova radnja je nužna jer omogućava lakši i intenzivniji protok hranjivih tvari uklanjanjem slabih, nerodnih, slomljenih i suhih mladica. U našem slučaju Isus kaže: Moj Otac je vinogradar. Svaku mladicu na meni, koja ne rađa roda, reže, a svaku koja rađa rod, čisti da rodi više roda. Ako usvojimo ovu perspektivu rasta kako bismo donosili ne samo velike, nego još obilnije plodove, naši će životi također sadržavati suhe, bolesne, divlje, nepotrebne mladice, izdanke koji nam oduzimaju energiju, odvraćaju nas od našeg cilja i udaljuju nas od drugih ljudi. Nemamo uvijek hrabrosti i snage kritički pročešljati svoj život i imenovati ono što je u nama mrtvo. Ponekad je još teže oplijeviti ono što je grešno u nama. Zato se prepustimo ljubavi Božjoj, ljubavi onoga koji je nas prvi ljubio, koji želi naše dobro, sreću i život. Čak i onda ako će čišćenje doslovno boljeti, znajmo da je to jedini put do ostvarenja.
Na samom kraju današnjega evanđelja, Isus govori o proslavi Boga Oca, vinogradara, koja se vrši donošenjem roda. Donošenjem roda mi se pokazujemo Isusovim učenicima, donošenjem roda služimo svrsi, zrcalimo sliku Boga i to je ono što nas čini kristjanima. Ostati izvanjski u Isusu, bez dubljeg odnosa, ne donosi ploda. Možeš biti u tijelu Kristovu, u Crkvi, crpiti „njegove sokove“, služiti se Božjom riječju, sakramentima, životom u zajednici, a ne donositi plodove. Stoga, kao mladice, ostanimo pricijepljeni istinskom trsu, kao mladice ostanimo blizu korijena iz kojega dolazi život, a to je sam Bog.
