U Isusom društvu nalaze se isti učenici koji su sada svjedoci preobraženja i trenutačnog iskustva konačne Slave, a koji će biti prisutni u trenutku Njegove najveće tjeskobe u Maslinskom vrtu, na Maslinskoj gori.
U ono vrijeme: Isus uze sa sobom Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, te ih povede na goru visoku, u osamu, i preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost. I gle: ukazaše im se Mojsije i Ilija te razgovarahu s njime. A Petar prihvati i reče Isusu: »Gospodine, dobro nam je ovdje biti. Ako hoćeš, načinit ću ovdje tri sjenice, tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.«
Dok je on još govorio, gle, svijetao ih oblak zasjeni, a glas iz oblaka govoraše: »Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!«
Čuvši glas, učenici padoše licem na zemlju i silno se prestrašiše. Pristupi k njima Isus, dotakne ih i reče: »Ustanite, ne bojte se!« Podigoše oči, ali ne vidješe nikoga doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, zapovjedi im Isus: »Nikomu ne kazujte viđenje dok Sin Čovječji od mrtvih ne uskrsne.« (Mt 17, 1-9)
Nakon pustinje i kušnji, zajedno pratimo Isusa na njegovu putu prema uzdignuću i konačnoj proslavi, Uskrsnuću. Isus se sa trojicom svojih učenika sada nalazi na gori, na brdu kao mjestu posebne Božje blizine. U molitvi, u osami. Brdo je mjesto uspona, kako izvanjskog tako i unutarnjeg, duhovnog. Penjući se na uzvisinu, otvara nam se pogled u širinu i što se više penjemo pogled nam sve dalje seže. Osjećamo se slobodni, ostavljamo toliko toga iza sebe, terete svakodnevice, sve ono što nas opterećuje. Kao da osjećamo puninu života. Slobodu. Zato ne bojmo se svojih brda i uzvišica, osame i molitve. Ne bojmo se Božje blizine, jer ona preobražava, sjedinjuje nas s Njim. Ako još nismo, pronađimo na početku ove korizme svoju uzvišicu na koju ćemo se penjati.
U Isusom društvu nalaze se isti učenici koji su sada svjedoci preobraženja i trenutačnog iskustva konačne Slave, a koji će biti prisutni u trenutku Njegove najveće tjeskobe u Maslinskom vrtu, na Maslinskoj gori. I mole s Isusom. Tada se događa preobraženje. Ono je događaj molitve. Isus postaje jedno s Ocem, Svjetlo od Svjetla. Jednom je netko rekao ako nas molitva ne mijenja mijenjajmo mi molitvu. Uvijek je čovjek potreban obraćenja, promjene, preobraženja samog sebe i svoga života. Ne bojmo se promjene uz Gospodina.
Kao i u brojim drugim trenutcima kad bi iskusili Božju blizinu u Isusu, učenici osjećaju strah, ali i vlastitu grešnost. Između učenika prvi se javlja Petar koji kao da želi zaustaviti ovaj trenutak i ovjekovječiti ga. Jer im je dobro. Počašćeni su Božjom blizinom. No ovdje kao da opet možemo čuti od Isusa da nije još došao Njegov čas. To će biti čas muke i križa da bi preobraženje bilo potpuno. A takav put čeka i nas same. Doživjet ćemo vjerojatno i mi toliko prelijepih trenutaka u društvu Gospodina. Neka nam ti isti budu snaga i putokaz u danima muke i tjeskobe, u danima našega križa.
»Ovo je Sin moj ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!« Isus bodri svoje učenike, ne boj te se. Boga se ne moramo bojati ali ga trebamo slušati. Slušajući Sina i sami dobivamo udioništvo u njegovu sinovstvu. Postajemo Božji sinovi. Na nama je da se uvijek i iznova učimo poslušnosti.
