Kada bismo mi vjernici za ozbiljno uzimali Isusove riječi iz ovog evanđelja i živjeli ih u našoj svakodnevnici, velik teret spao bi s naših duša i bili bismo slobodni poput ptica nebeskih i ljiljana poljskih
»Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.
Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?
Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane kako rastu! Ne muče se niti predu. A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?
Nemojte dakle zabrinuto govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘U što ćemo se obući?’ Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.« Mt 6,24-34
Ptice nebeske ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice. A mi, mi se čitav svoj život trudimo oko nečega. Sijemo, žanjemo, sabiremo… Uvijek smo zaokupljeni brigama zemaljskih i onime što pripada ovome svijetu. A nismo od ovoga svijeta.
A ptice nebeske – one žive bezbrižno. Sâmo zamišljanje prizora ptice kako leti nebom doziva nam u misli mislî slobode i bezbrižnosti, jednostavnosti…
Isus nas upravo na to poziva: ne biti zabrinuti, potišteni oblakom ovozemaljskih briga koje samo pokazuju koliko prostora dajemo svom djelovanju, a koliko Božjem; ne biti zagledani u ovo što je na zemlji nego biti zagledani u Oca, koji nam sve daje i koji zna što nam je potrebno.
Ako živimo usredotočeni samo na ovaj svijet, samo na sijanje, žetvu i sabiranje, a ne dajemo prostora Božjoj providnosti, onda mi postajemo bogovima i ne možemo ni očekivati da vidimo Božju ruku i pomoć u našim životima.
Bez mene ne možete učiniti ništa, kaže nam Isus. Osloboditi se sebe i svojih sebičnih očekivanja znači prihvatiti prvenstvo Božjeg djelovanja u našemu životu i, prije svega, njegove neizmjerne brige za nas, koja nam ne da da propadnemo.
Živjeti u skladu s Isusovim riječima današnjeg evanđelja dovodi nas do toga da – ostavljajući svoje sebične želje i očekivanja – zapravo zadobivamo nešto puno bolje, ono Božje, ono što Bog želi za nas, a što je neizmjerno savršeno i u sebi potpuno, jer je Bog Punina.
Ostavimo brige i uprimo pogled u Oca koji nam sve može i hoće dati (Sve moje tvoje je, kaže otac rasipnom sinu). Dopustimo si živjeti u obilju njegovog darivanja, promatrajući njegove darove i zahvaljujući mu na njima, umjesto da mrmljamo, želeći nešto drugo, nešto što nas ne dovodi ni do njega, a k tomu ni do prave sreće.
