U svijetu koji nas potiče da se brinemo prvenstveno o materijalnom, zdravlju i dugovječnosti, zaboravljamo na važnost duhovne hrane.
Iv 6, 51-58
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus:
»Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Evanđelist Ivan nam donosi riječi koje Isus izgovara o kruhu života. Isus se obraća mnoštvu i govori o sebi kao o kruhu po kojem ćemo imati život vječni. „Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Ako tko jede od ovoga kruha, živjet će u vijeke; kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.“ Ove riječi predstavljaju vrhunac Isusovog nauka o euharistiji, sakramentu ljubavi koji je temelj kršćanske vjere i života.
U današnje vrijeme, kada toliko pažnje posvećujemo svojoj tjelesnoj prehrani, svemu onome što jedemo i pijemo, možda se i u našem srcu javlja pitanje: Kako će nam Isus dati svoje tijelo da imamo život u sebi? U svijetu koji nas potiče da se brinemo prvenstveno o materijalnom, zdravlju i dugovječnosti, zaboravljamo na važnost duhovne hrane.
Mislimo da nam je potrebna raznovrsna hrana kako bi naše tijelo bilo zdravo i u što boljem stanju. No Isus nas poziva da pogledamo malo dublje, da ne ostanemo samo na površini naših svakodnevnih potreba. Njegove riječi nas usmjeravaju na ono što je uistinu bitno: „Tko blaguje moje tijelo i pije krv moju, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Krist nam u euharistiji daruje sebe u potpunosti, dajući nam hranu koja nije prolazna, već vječna.
Ove nas riječi pozivaju na razmatranje duboke tajne euharistije. U njoj se Kristova žrtva na križu obnavlja i postaje izvorom života za svakoga od nas. Kada primamo Kristovo tijelo i krv, mi ne primamo samo simbol, već stvarnu prisutnost Krista koji nam daje život. Ova tajna nadilazi ljudsko razumijevanje, ali se može prihvatiti vjerom i ljubavlju.
Euharistija nas također poziva na zajedništvo. Kroz ovaj sakrament postajemo jedno s Kristom i jedno s braćom i sestrama u vjeri. To zajedništvo nije samo simbolično, već stvarno i duboko, jer svi koji blagujemo isti kruh, postajemo jedno tijelo u Kristu. Kao što kaže Pavao: „ Jer jedan je kruh, jedno smo tijelo mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha“ (1Kor 10,17). Pavao nas upozorava da budemo mudri. U ovim zlim vremenima pozvani smo ispuniti volju Gospodnju, zazivati Duha Svetoga i njime se puniti. „Tko blaguje moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.“ Krist će nam pomoći da živimo u istini, a ne u onome što nas vodi u prolaznu razuzdanost.
Na kraju, ovaj odlomak iz Ivanovog evanđelja nas potiče da preispitamo svoju vjeru i razumijevanje euharistije. Jesmo li svjesni dara koji nam je dan? Krist nas poziva da ga primimo s vjerom, da ga prepoznamo u lomljenju kruha i da živimo od njegove ljubavi. Neka nas ove riječi potaknu da dublje uronimo u otajstvo euharistije te da nam ona bude izvor snage, života i ljubavi u svakodnevnim izazovima s kojima se susrećemo.
