Upravo njegova šutnja i skrovitost usmjeravaju pogled na Isusa i Mariju. Nije Josipu stalo do toga da on bude taj o kome će se pisati.
Nalazimo se u jednom posebnom vremenu crkvene godine, povlaštenom vremenu kada je Crkva suzdržana od velikih slavlja i blagdana. No, ipak nije sve tako ljubičasto. Crkva pred nas stavlja dvije važne svetkovine, koje kao da prekidaju pokorničko ozračje i donose predah od posta i odricanja. Prva od njih je današnja svetkovina sv. Josipa, a druga Blagovijest. U obje svetkovine Božji anđeo je protagonist - Božji glasnik koji prenosi poruku. Današnja poruka koju prenosi anđeo je poruka ohrabrenja sv. Josipu, zaručniku Blažene Djevice Marije i poočimu Isusa Krista.
Sveti Josip je bio običan i pravedan čovjek na kojega se Bog mogao osloniti za velika djela. Čuo je Božji glas i učinio ono što je Bog naumio za njega, poslušan njegovoj volji. Josip je bio potomak iz Davidova kraljevskog roda, preko kojega je Isus vezan s Davidovim nasljeđem, kako su to proroci navijestili. Bio je tesar u Nazaretu, brinuo se za svoju obitelj vodeći jednostavan i skroman život. Evanđelja ga opisuju kao pravednog čovjeka (grč. dikaios) (usp. Mt 1,19). Josip, pošten i pravedan, živio je u skladu s Božjim zakonima i bio je vjeran svojim dužnostima. Njegova vjera i poslušnost Bogu posebno se očituju u trenucima kada mu Bog govori kroz snove – potičući ga prvo da prihvati Mariju kao svoju ženu, a zatim da zaštiti obitelj bijegom u Egipat kako bi izbjegli Herodov progon.
Ne možemo zamisliti kako je Josipu bilo prihvatiti Božji plan. Zamišljen za budućnost, za sebe, za svoju zaručnicu koja nosi dijete koje nije njegovo. Neki autori navode kako pravednost Josipova dolazi upravo iz tih teških trenutaka. Po židovskom zakonu, zaručnik je mogao dopustiti kamenovanje svoje zaručnice, ako bi pošla za drugim čovjekom. Josip pravedan, da ne bi izvrgnuo svoju zaručnicu sramoti, planira napustiti svoju ženu. Tu na scenu dolazi anđeo koji ga odvraća od plana i Josip prihvaća očinstvo i prepušta Bogu da ga nauči biti ocem.
Bog Josipu progovara kroz snove, što pronalazimo često, kako u Starom tako i u Novom zavjetu. Pismo jasno pokazuje da Bog ponekad koristi snove da bi se obratio svojoj djeci. Mnogi od tih snova imali su ključnu ulogu u povijesti spasenja: od Jakovljevih ljestvi, preko faraonovih snova koje je protumačio Josip Egipatski, pa sve do Josipovih i Pavlovih u Novom zavjetu. Tako u ikonografiji možemo pronaći kip sv. Josipa u vodoravnom položaju, kao onoga koji čeka na anđelov zov i poruku ohrabrenja.
Ipak mi kršćani često zanemarujemo važnost snova, rijetko se pitajući zašto ih Bog bira kao način komunikacije. Možda zato što smo previše zaokupljeni svakodnevnim brigama, ne ostavljajući prostora za razmatranje tih poruka. No, ako je Bog tada govorio svojim vjernima na taj način, zašto ne bi i danas?
Možda bismo trebali više obraćati pažnju na svoje snove, prepoznati u njima moguće poticaje, upozorenja ili utjehu, te ih u molitvi povjeriti Bogu. Jer On uvijek govori – pitanje je samo slušamo li ga dovoljno pažljivo.
Josip je poznat po svojoj šutljivosti. Evanđelja ne bilježe niti jednu njegovu riječ, ali njegova djela govore glasnije od riječi. „Njegov jezik je jezik šutnje“ riječi su sv. pape Pavla VI. Upravo u njegovoj šutnji i poniznosti pronalazimo temelj njegove veličine. Toliko velike da ga Bog odabire za zemaljskog oca Isusa Krista. Kao što kaže sv. Petar Julijan Eymard: „Iako najveći od svih svetaca, najskromniji je i najskrovitiji od svih“. Upravo njegova šutnja i skrovitost usmjeravaju pogled na Isusa i Mariju. Nije Josipu stalo do toga da on bude taj o kome će se pisati, nego svu pozornost i misao usmjerava na onoga koga je tako brižno čuvao i odgajao koji je jedini dostojan da pokoljenja o Njemu pišu.
Josip je ispunio svoju zemaljsku ulogu: skrovito, tiho i ponizno. Neka nam njegov primjer pomogne da i mi znamo u svojoj svakodnevici prepoznavati Božje znakove i slušati njegov glas. Pustimo Duha Svetoga u svoj život da nas on vodi, upravo onako kako je to činio i ovaj veliki svetac. Učimo od njega, da i naš život primjerom i dobrim djelom uvijek bude odraz Kristova života, da i drugi prepoznaju da smo sinovi i kćeri Oca Nebeskoga.
Josipe pravedni, moli za nas!
