Isus nas uči kako tražiti snagu za vjeru i predanost Bogu čak i u najtežim trenucima.
Iv 12, 20-33
U ono vrijeme: Među onima koji su se došli klanjati na blagdan bijahu i neki Grci. Oni pristupe Filipu iz Betsaide galilejske pa ga zamole: »Gospodine, htjeli bismo vidjeti Isusa.« Filip ode i kaže to Andriji pa Andrija i Filip odu i kažu Isusu. Isus im odgovori: »Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji. Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. Ako mi tko hoće služiti, neka ide za mnom. I gdje sam ja, ondje će biti i moj služitelj. Ako mi tko hoće služiti, počastit će ga moj Otac. Duša mi je sada potresena i što da kažem? Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!« Uto dođe glas s neba: »Proslavio sam i opet ću proslaviti!« Mnoštvo koje je ondje stajalo i slušalo govoraše: »Zagrmjelo je!« Drugi govorahu: »Anđeo mu je zborio.« Isus na to reče: »Ovaj glas nije bio poradi mene, nego poradi vas. Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.« To reče da označi kakvom će smrću umrijeti.
Peta korizmena nedjelja, naziva se još i „Gluha“, pred nas stavlja prispodobu u kojoj Isus koristi metaforu pšeničnog zrna kako bi simbolizirao svoju predstojeću žrtvu. Isus govori kako je potrebno da zrno padne u zemlju i umre da bi donijelo obilat rod. Ova slikovita predaja naglašava temu žrtve kao temeljnog elementa vjere. Također, Isus najavljuje svoju smrt i uskrsnuće, ukazujući na dublje značenje i svrhu svoje misije. Ova poruka potiče vjernike na razmišljanje o prihvaćanju žrtve u vlastitom životu i traženje plodova vjere kroz predanost Bogu.
Isusov susret s Grcima, koji izražavaju želju vidjeti ga, dodatno naglašava univerzalnost njegove poruke. Njegov odgovor ističe dublje značenje žrtve i smrti u duhovnom kontekstu. Prispodoba o pšeničnom zrnu, koje mora umrijeti kako bi donijelo obilat rod, postavlja temelj za razumijevanje Isusove žrtve na križu. Taj princip također poziva ljude da prepoznaju važnost odricanja u duhovnom životu, potičući ih da prigrle teškoće kako bi postigli plodnost vjere. Isusov nauk o žrtvi postavlja standard za autentični duhovni rast i ostvarivanje plodonosnog života u zajedništvu s Bogom.
Isusova poruka potiče nas na razmišljanje o našoj vlastitoj spremnosti na žrtvu u ime ljubavi prema bližnjima i Bogu. Njegova predanost pokazuje da ljubav nije samo izražena riječima, nego je i utjelovljena kroz djela, često zahtijevajući odricanja. Ova poruka nas potiče na promišljanje o tome kako u svakodnevnim postupcima možemo dati stvarni smisao ljubavi, bilo da je riječ o podršci drugima, odricanju radi dobra zajednice ili unaprjeđivanju vlastitog duhovnog rasta.
Isusov primjer postavlja visoke standarde, ističući da ljubav često zahtijeva hrabre odluke koje rađaju plodonosnim i ispunjenim životom. U Isusovoj iskrenoj unutarnjoj borbi pred smrću, koju otkrivamo u drugom dijelu istog odlomka, prepoznajemo dubinu ljudske patnje. No istovremeno, u njegovom priznanju potrebe za vjerom u Oca pronalazimo ključnu poruku. Isus nas uči kako tražiti snagu za vjeru i predanost Bogu čak i u najtežim trenucima. Ova biblijska priča podsjeća nas da su patnja i izazovi neizbježni dijelovi ljudskog života. Kroz vjeru i predanost otvaramo vrata dubokom smislu u tim trenucima.
Isusov primjer postavlja nam temelj za razumijevanje kako tražiti Božju prisutnost u svakoj situaciji. Uči nas svojim primjerom kako nam valja uprijeti svoj pogled u vlastitu misiju i smisao života - u Kome pronaći taj smisao i o svjesnosti onih riječi: „Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!“ (Lk 17,10). Sa sviješću o bitnosti vlastitoga poslanja, koracajući kroz život, trebamo biti i dio onih Kristovih riječi: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.“ (Mt 5,16)
U korizmenom vremenu pozvani smo razmisliti o vlastitoj spremnosti na žrtvu, ljubav i vjeru. Isusov put neka nas potakne da s vjerom prihvatimo izazove, uvjereni da nas Božja ljubav vodi kroz sve mračne trenutke života. Neka nas Isusova hrabrost inspirira da živimo vjeru, ne samo riječima, već i djelima, uvjereni da će plodovi naše vjere donijeti radost ne samo nama, nego i onima oko nas.
