Isus svojim učenicima zaželi Mir te, udahnjujući u njih Duha Svetoga, posla ih biti oruđem njegova suda. Isusov sud je Milosrđe u istini. Milosrdna ljubav koja se oplijeni na križu i koja progovori tišinom Svetoga Groba, u Zoru Trećega Dana svijetu je objavila novi poredak.
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im ¬svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici ¬vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpu¬štaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20, 19 – 31)
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im ¬svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici ¬vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpu¬štaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.« Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: »Vidjeli smo Gospodina!« On im odvrati: »Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.« I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: »Mir vama!« Zatim će Tomi: »Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran, nego vjeran.« Odgovori mu Toma: »Gospodin moj i Bog moj!« Reče mu Isus: »Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!« Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20, 19 – 31)
Evanđeoski ulomak Druge vazmene nedjelje, kojom završavamo svetu Vazmenu osminu, vodi nas među Isusove učenike onoga istoga Dana, prvoga u tjednu. Učenici su u kući. Strah ih je nagnao zatvoriti vrata. Iznenađuje nas životnost ovih evanđeoskih riječi u kojima prepoznajemo sebe i svoje živote. Strah uvijek čini istu stvar, on zatvara vrata. Kada nastupi strah, tada više nema mjesta za onoga tko je ostao ispred vrata, makar bio i prijatelj. U nama i oko nas su tolika iskustva zatvorenih vrata, bilo da smo žrtve ili vratari.
S druge strane, Isus prolazi kroz zatvorena vrata i dolazi među učenike. I bijaše im to na radost, kako nam svjedoči sveti pisac. Tako to uvijek biva s Gospodinom: kada On dođe, radost ne može izostati. Radost što je doživješe učenici vidjevši Gospodina, koga su nekoliko dana prije gledali Razapeta, radost je nade vječnosti. To je radost spoznaje koja govori: Ono što je Isus propovijedao je istina, nismo se prevarili kad smo svoje pouzdanje stavili u njega. I uistinu, nikada nitko tko je svoje pouzdanje stavio u Isusa nije se prevario.
Isus svojim učenicima zaželi Mir te, udahnjujući u njih Duha Svetoga, posla ih biti oruđem njegova suda. Isusov sud je Milosrđe u istini. Milosrdna ljubav koja se oplijeni na križu i koja progovori tišinom Svetoga Groba, u Zoru Trećega Dana svijetu je objavila novi poredak. Sveti Pavao to izriče kada govori: »Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu!« (Gal 3, 28). Upravo tu novost života Kristova Crkva propovijeda dvadeset stoljeća i činiti će to dokle god bude postojala, hranjena samim Kristom koji nam se daruje u liturgiji Crkve te iščekujući toga istoga Krista koji će doći suditi žive i mrtve.
Upravo apostola Tomu možemo prispodobiti Crkvi. Jer, Crkva živi od vjere u Krista koga gleda u sakramentima – Živoga i Prisutnoga; ali Crkva je i ona koja živi od vjere na oslanjanje na nevidljivo – na Boga koji nam stalno izmiče. Naš sadašnji trenutak vapi upravo za novim navještajem Boga koji je istovremeno i Nedohvatljivi i Prisutni. Upravo zato Nedjelja božanskog Milosrđa – da osjetimo i spoznamo da nas veliki i silni Bog ljubi, da nam oprašta i to na način da postaje Bog Prisutni među nama.
A sve to radi nas i našeg spasenja, da vjerujemo: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imamo život u imenu njegovu (usp. Iv 20, 31).
