Dijete, okruženo vladavinom laži, jedino se usuđuje reći istinu. Isus, okružen svjetinom i glavarima svećeničkim koji ga lažno optužuju, a sve što je govorio bila je sama istina.
U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«
U neko vrijeme živio jedan kralj. Imao je svoje veliko kraljevstvo, kraljevske vjerne sluge koje su ga služile, kraljevske vrtove u kojima bi boravio, kraljevske spavaonice i sve mu bijaše kraljevsko. Međutim, kralj je najviše od svega bio opčinjen svečanim kraljevskim ruhom.
U kraljevstvo su često dolazili najbolji krojači s najljepšim i najskupljim materijalima za kraljevo novo ruho. No jednog dana u grad dođu varalice koje se kralju predstave kao najbolji krojači u kraljevstvu. Tada prevare kralja rekavši mu da imaju za njega posebno i skupocjeno ruho koje ne može vidjeti bilo tko, odnosno, onaj tko bi rekao da ga ne vidi – ispao bi glupan. Kralj, oduševljen time, jedva je dočekao svoje novo ruho kako bi na taj način mogao vidjeti tko je u kraljevstvu pametan, a tko ne.
Nije bilo potrebno mnogo vremena da se vijest o najnovijem kraljevom ruhu pročuje po cijelom kraljevstvu. Svi su nestrpljivo iščekivali da vide kralja u novom, dosad neviđenom, kraljevskom ruhu. I to je upravo bilo to - neviđeno ruho. Krojači, koji to nisu, prevarili su kralja i cijelo kraljevstvo.
Kad je famozno kraljevsko ruho konačno bilo ''završeno'', kralj je odlučio ponosno prošetati gradom u svojoj nevidljivoj tkanini. Pa tako, dok je svečana povorka krenula kroz mnoštvo ljudi, svi su primijetili da je car gol, ali baš nitko to nije htio priznati, nego su radije glumili lažno oduševljenje i komentirali to prekrasno nevidljivo ruho.
Ipak, među narodom u povorci našlo se i jedno dijete. Ni ono, kao ni svi ostali, nije vidjelo nikakvu kraljevsku odjeću, ali dijete nije moglo shvatiti zašto se svi ostali ponašaju kao da je vide. Tada je dijete kroz mnoštvo uzviknulo: Kralj je gol!
Kad su ostali čuli što je dijete reklo, shvatili su u čemu je stvar. Jedino je dijete reklo istinu. Odrasli su lagali, priklanjali se mišljenju drugih i dodvoravali se kralju, dok je s druge strane dijete reklo onako kako vidi, a vidi istinu.
Prije gotovo dvije tisuće godina na jedan drugi dvor doveden je čovjek pod raznim optužbama od strane naroda i glavara svećeničkih. Jedna od tih optužbi bila je i ta da se nazivao kraljem, Božjim sinom, te da je propovijedao o nekom nevidljivom, budućem kraljevstvu koje ima doći. Bilo je to ovako:
U ono vrijeme reče Pilat Isusu: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si, dakle, kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine sluša moj glas."
Ono što povezuje ove dvije priče o kraljevima nisu njihove titule i kraljevstvo, nego istina. Dijete, okruženo vladavinom laži, jedino se usuđuje reći istinu. Isus, okružen svjetinom i glavarima svećeničkim koji ga lažno optužuju, a sve što je govorio bila je sama istina.
Svetkovina Krista Kralja pruža nam priliku da razmislimo o svom Kralju i njegovu kraljevstvu. Pilat zagonetno pita Isusa je li on kralj. Isus proniče Pilata i odgovara mu protupitanjem jer ga zanima misli li on to stvarno ili je to samo načuo od drugih. Koliko puta sam ja bio poput Pilata? Nesiguran, nevjeran, sumnjičav? Koliko puta sam se (raz)uvjerio tko je moj kralj i njegovo kraljevstvo, a još uvijek ne nalazim put do tog kraljevstva?
Možemo reći kako današnja svetkovina dolazi skoro pred sami kraj godine i zapravo je i zaključna svetkovina liturgijske godine, te se slavi zadnje nedjelje prije došašća. Tako nam nosi znakovitu poruku kako i na kraju godine, ili na kraju života nije kraj već – kralj. Novi početak. Počinje advent (lat. dolazak). Kraljevstvo tek treba doći, a kralj se tek treba roditi. Za početak u mome srcu. Iznova.
