Ako vjerujemo u ono što ispovijedamo svake nedjelje, onda molimo i zazivajmo Duha Svetoga da u nama probudi svoje darove da ga i mi slavimo poput prve Crkve.
Iv 15,26-27; 16, 12-15
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Kada dođe Branitelj koga ću vam poslati od Oca - Duh Istine koji od Oca izlazi - on će svjedočiti za mene. I vi ćete svjedočiti jer ste od početka sa mnom. Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. No kada dođe on - Duh Istine -upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi. On će mene proslavljati jer će od mojega uzimati i navješćivati vama. Sve što ima Otac, moje je. Zbog toga vam rekoh: od mojega uzima i - navješćivat će vama."
Ove nedjelje, pedeset dana nakon što smo proslavili svetkovinu uskrsnuća Gospodinova, Crkva slavi još jednu važnu svetkovinu, a to je Pedesetnica ili Duhovi. Za razliku od, primjerice, svetkovine Kristova rođenja, koju nam iz godine u godinu polako ¬„kradu“ „duhovi“ komercijalizma i konzumerizma, kod ove svetkovine ipak nije tako. Niti je riječ o takvim duhovima. Ovdje se ne radi ni o kakvom Grinchu, krađi ni kradljivcu, nego naprotiv, o Daru i Darivatelju. Duh Sveti dar je uskrslog Krista.
Također, neki će današnju svetkovinu nazvati rođendanom Crkve i isti joj čestitati, no katekizam nas ipak uči drugačije: Ali Crkva je u prvom redu rođena iz Kristova potpunog predanja za naše spasenje, anticipiranog u ustanovi euharistije, a dovršenog na križu. »Početak i rast Crkve označeni su krvlju i vodom što su provreli iz otvorena boka raspetoga Isusa«. »Iz boka Krista, usnulog na križu, proisteklo je čudesno otajstvo čitave Crkve«. Kao što je Eva bila oblikovana od rebra usnulog Adama, tako je Crkva rođena iz probodena srca Krista umrloga na križu. (KKC 766)
Unatoč tome što Crkva danas ne slavi rođendan, barem ne onakav kakav smo dosada zamišljali, ona na ovaj dan dobiva darove kakve dotada nije mogla ni zamisliti. Jer vrata koja nekoć bijahu zatvorena u strahu od Židova (Iv 20, 19), sada se otvaraju svijetu čime otpočinje javno djelovanje prve Crkve, uz pomoć i vodstvo obećanog Duha Branitelja otada pa sve do naših dana. Tako apostol Petar, prvi papa, na Pedesetnicu prima Duha Svetoga zajedno s Marijom i ostalim apostolima što su bili s njima. Sila koju Duh Sveti daje Petru pomaže mu u taj dan obratiti i pokrstiti tri tisuće ljudi.
No kako danas razumjeti tog Duha? Silu? Branitelja? Tješitelja? Možda u teoriji poznajemo toliko naziva za Duha Svetoga i o tome što on čini, ali ipak nam dobrim dijelom u praksi Duh Sveti ostaje stranim i nepoznatim. Petar naših dana, papa Franjo, u jednoj od svojih propovijedi kazao je kako je Duh Sveti stranac naše vjere. To je tako jer je dugo vremena Duh Sveti i u Crkvi nazivan zapostavljenim, nepoznatim Bogom, zaboravljenom osobom Trojstva. Možda razlog dijelom leži i u tome da, ako govorimo o Trojstvu, kroz naše ljudsko iskustvo puno lakše možemo sebi predočiti Oca i Sina, negoli Duha Svetoga koji u ovom odnosu (p)ostaje misterij u Misteriju, odnosno otajstvo u Otajstvu. Ipak, kroz Oca i Sina otkrivamo tko je Duh Sveti, a po sakramentu krštenja on nam biva i darovan. Tim Darom mi smo postali ljubljena djeca Božja. Zato apostol Ivan kaže: Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. (1Iv 3, 1)
Od sakramenta krštenja Duh Sveti počinje prebivati u nama. Ako je Bog Otac Bog iznad nas, Bog Sin (Emanuel) Bog s nama, onda je Duh Sveti Bog u nama. (Usp. 1Kor 6, 19-20) Iako svetkovinu Presvetog Trojstva slavimo sljedeće nedjelje, vidimo kako ona na Pedesetnicu biva potpuno objavljena. To nam potvrđuje i katekizam ovim riječima: Toga je dana Presveto Trojstvo objavljeno potpuno. Od toga je dana Kraljevstvo, koje je Krist navijestio, otvoreno onima koji vjeruju u Njega; u poniznosti tijela i u vjeri oni već imaju udjela u zajedništvu Presvetog Trojstva. Svojim dolaskom, a on ne prestaje dolaziti, Duh Sveti uvodi svijet u »posljednja vremena«, u vrijeme Crkve, u kraljevstvo već baštinjeno, ali još nedovršeno. (KKC 732)
Naše vrijeme je vrijeme Crkve i mi živimo u vremenu Duha Svetoga - Duha kojega smo primili po krštenju, onoga Duha koji vodi Kristovu crkvu, koji prebiva u nama i poznaje nas. A koliko onda mi zapravo poznajemo njega i šta on znači nama u životu? Iako je dugo vremena bio zapostavljeni Bog, stranac naše vjere, Duh Sveti po krštenju postaje mainstream našega života i toga moramo biti svjesni(ji). Ako vjerujemo u ono što ispovijedamo svake nedjelje, onda molimo i zazivajmo Duha Svetoga da u nama probudi svoje darove da ga i mi slavimo poput prve Crkve. Danas je prva Crkva krenula djelovati snagom i darom Duha Svetoga i više nema jezika i naroda koji je ne razumije.
Molimo i mi Duha Svetoga za dar jezika kojeg će drugi razumjeti te da, poput prve Crkve, razglašujemo drugima veličanstvena djela Božja. Neka nam današnja svetkovina Pedesetnice, uz zagovor Marije, Majke Crkve, pomogne u našim srcima zapaliti vatru Duha Svetoga, da plamen njegovih darova dijelimo jedni drugima za izgradnju Crkve - jedne, svete, katoličke i apostolske.
O, dođi, Stvorče, Duše Svet!
