I dok se mi često nadamo Gospodinu koji dolazi na oblaku, praćen munjama i silnim vjetrom, sucu koji moćnom rukom raspršuje moćnike svijeta, često ga zaobiđemo u onom gladnomu koga s prezirom zaobiđemo na ulici, u onom strancu s kojim nemamo strpljenja, u bolesnomu koji nam je teret…
Crkva, Zaručnica Gospodinova, bogatstvom nazivlja predstavlja svoga Zaručnika svijetu. On je onaj čije kraljevstvo dolazi, ne kao masovni pokret za bolje sutra, ne kao društveni boom bilo koje vrste, već kao tihi povjetarac u svaku poru društva, Crkve, svijeta. I dok se mi često nadamo Gospodinu koji dolazi na oblaku, praćen munjama i silnim vjetrom, sudac koji moćnom rukom raspršuje moćnike svijeta, često ga zaobiđemo u onom gladnomu koga s prezirom zaobiđemo na ulici, u onom strancu s kojim nemamo strpljenja, u bolesnomu koji nam je teret… A upravo je to kriterij po kojem trebamo ući uKraljevstvo koje dolazi. Pitamo se čemu sve to, jer znamo da svojim djelima Božjoj moći i slavi ne možemo ništa ni dodati, niti oduzeti, čemu onda takav način rangiranja za Kraljevstvo!? Razlog bi mogao biti i sljedeći: Bog se objavio u konkretnoj ljudskoj povijesti, govorio je ljudskim jezikom kako nam Evanđelja svjedoče, imao samilosti prema potrebnima, ali i odvažnosti otvoreno i javno govoriti o svim nedostacima ljudskog društva. To bi mogao i trebao biti način konkretizacije dolazećeg Kraljevstva u životima nas, Kristovih vjernika, koji smo mu krštenjem i ostalim sakramentima pritjelovljeni.
Krist je Kralj, i on suvereno vlada i nad životom i smrću, što apostol Pavao navodi u Prvoj poslanici Korinćanima kada veli da po Čovjeku (Kristu) u svijet dođe život i uskrsnuće…
Krist Isus slika je Boga nevidljivoga, Prvorođenac, prije svakog stvorenja,…, sve je po njemu i za njega stvoreno,…, i sve stoji u njemu... (Kol 1, 15-17)
Gospodnje kraljevstvo je tu, ono je stvarnost, ali ujedno i ideal, za kojim ne smijemo prestati težiti, a još manje u nj sumnjati, jer bi nam se moglo dogoditi, prema onoj S. S. Kranjčevića da umremo počevši sumnjati u vlastite ideale. Samo Kraljevstvo treba biti razlog više da poradimo na posvećenju svijeta i društva kojem smo dani na posvećenje, te nas onda dolazak Kralja ne zatekne nespremne, već da nam Kralj rekne: Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta…(Mt 25, 34) Koje li sreća za nas kad začujemo ovaj glas!
