Njegov poziv je jednostavan. Njemu nije potreban CV, potvrda o poznavanju stranih jezika ili završena srednja stručna sprema.
Mk 6, 7-13
U ono vrijeme: Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu, nego da nose samo sandale i da ne oblače dviju haljina.
I govoraše im: »Kad uđete gdje u kuću, u njoj ostanite dok ne odete odande. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziđite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedočanstvo.« Otišavši, propovijedali su obraćenje, izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.
U jeku godišnjih odmora i planiranja putovanja, Crkva kao da s razlogom pred nas stavlja današnje evanđelje. Kada odlazimo na putovanja sa sobom nosimo pune torbe stvari koje su nam više ili manje potrebne. Obilazimo poznate destinacije, kušamo razne poslastice, degustiramo možda i pokoje vino ili tražimo obližnju pivnicu i trudimo se kako na najbolji način organizirati zasluženi godišnji odmor. Za sve to nam je potrebno i podosta novca, jer uživanje treba i platiti. Prije nego krenemo pripremimo sebi neki okvirni plan putovanja kako bismo što bolje mogli iskoristiti vrijeme odmora. I sve to nas na kraju više umori, nego što nas odmori.
Evanđelje današnje, petnaeste nedjelje kroz godinu, nastavak je na ono od prošle nedjelje kada smo čitali kako Isusa baš i nisu prihvatili u njegovom kraju. Isus je u Nazaretu propovijedao kraljevstvo Božje, no narod toga kraja nije prepoznao istinskog Mesiju i njegovu Radosnu vijest.
Isus se i danas nalazi u Galileji. U današnjem odlomku poziva dvanaestoricu apostola i šalje ih na putovanje te kao da nam donosi idealan primjer putovanja koje odmara i liječi, umiruje i čini sretnim.
Njegov poziv je jednostavan. Njemu nije potreban CV, potvrda o poznavanju stranih jezika ili završena srednja stručna sprema. Kada on poziva ne moramo pokazati nikakvu potvrdu o podobnosti ili bilo kakvu kompetenciju. Isus od nas samo traži spremnost odgovoriti na njegovu ljubav. Odgovoriti na Kristov poziv znači ići naviještati njegovu ljubav. Moramo biti vjerodostojni svjedoci njegove ljubavi, a ne tek neki puki izvršitelji zapovijedi. U protivnom, ostajemo površni.
Odgovor na ljubav zahtijeva i određenu žrtvu, no Isus nam to ne nameće. Njegov poziv nije neka vrsta invazije ili nešto slično tome. To je ponuda kojoj možemo reći da ili ne.
Odmah u prvom retku čitamo u čemu se sastoji Kristov poziv: Isus poziva i šalje dvojicu po dvojicu dajući im vlast nad nečistim dusima.
Isus, dakle, odmah nakon poziva šalje po dvojicu u svijet. Stalo mu je do njegovih putnika, nikada ih ne ostavlja same. Kada je drugi pored nas nećemo lako skrenuti s pravog puta. Drugi je tu da nam pomogne jer ne znamo sve sami. Drugi je tu da nas bodri i dijeli svoja razmišljanja s nama. Isus šalje dvojicu da svojim bratskim životom dadnu vidljivo svjedočanstvo njegove ljubavi. Možemo reći da ih šalje evangelizirati. Na tom putu evangelizacije ne pomaže nam puno govoriti, već nam je potrebna evangelizacija životom. Možemo evangelizirati raznim govorima, ali ako se između nas ne zrcali prava Kristova ljubav, sve nam pada u vodu. Time ne dovodimo nikoga Kristu. Evanđelje nije neka filozofija, ideja ili tome slično. Evanđelje je život.
Isus učenicima daje vlast. Ni za što se ne moraju brinuti. Sve im je darovano za služenje njemu. No pred njih stavlja jedan uvjet, a to je da sa sobom ne nose ništa na put. Sve će im biti osigurano, pa čak i džeparac. Sva pozornost mora biti usmjerena na ono što je Isus činio, a ne na zemaljske stvari. Briga za kruh, torbu i novac ne smije zamijeniti brigu za bolesne, nemoćne i izgubljene.
Isus šalje apostole naviještati Riječ i već na početku im daje do znanja da im neće biti lako. Ugodno je naviještati Riječ onima koji su istomišljenici s nama, no što je s onima koji nas ne prihvaćaju? Kako se ponašati kad nas netko odbije? Isus nam jasno daje upute: potrebno je otresti sve sa sebe. Nakupi se tu puno mržnje, želje za osvetom, koristoljublja, oholosti, zavisti itd. Kakvo bismo svjedočanstvo dali drugima ako sve to ponesemo sa sobom na put? Bi li to unijelo razdor među nas učenike koji smo poslani širiti Ljubav? Potrebno je otresti prašinu s nogu da naša ljubav ne bi prešla u mržnju i želju za osvetom.
I na koncu, evanđelje završava riječima kako su učenici, otišavši od Isusa, ozdravljali mnoge nemoćnike. Marko ovdje ne navodi kako su izliječeni svi oni koje su učenici ozdravljali. Jasno stoji da su mnogi ozdravili. Možda je od njih sto ozdravilo samo njih pedeset. To ne znamo, ali ovo je važna poruka onima koji su i danas pozvani i poslani liječiti, ruke polagati i zloduhe izgoniti. Poruka je to koja im daje vjetar u leđa da se ne obeshrabre ako na putu navještaja Ljubavi naiđu na neuspjehe i poteškoće. Ništa nije u našoj moći. Bog sve uzdržava i svime upravlja. To uvijek moramo imati na pameti.
Već smo dobro zakoračili u ljeto i vrijeme je to kada se mnogi odlučuju odazvati na poziv Ljubavi. Nije to lagan poziv. On zahtijeva žrtvu i odricanje. Potrebno je otresti prašinu s nogu i krenuti u nepoznato. Sjetimo ih se u svojim molitvama da poput pravih Kristovih učenika spremno krenu u pustolovinu ljubavi.
