I stoga jednostavno moramo od ovoga gubavca naučiti kako iskreno doći pred Gospodina, „kleknuti i zamoliti“. Jer je i nama Gospodin blizu kao što je bio gubavcu, on je prisutan u ispovjedaonici i u svetohraništu, gdje mu uvijek možemo doći i kazati: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.
Mk 1, 40-45
U ono vrijeme: Dođe k Isusu neki gubavac, klekne i zamoli: »Ako hoćeš, možeš me očistiti!« Isus ganut pruži ruku, dotače ga se pa će mu: »Hoću, budi čist!« I odmah nesta s njega gube i očisti se. Isus se otrese na nj i odmah ga otpravi riječima: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj, nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.« Ali čim iziđe, stane on uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima. I dolažahu k njemu odasvud.
Vjerojatno smo svi nekada imali priliku vidjeti bolesna čovjeka kojemu je ostala još neka slabašna nada da ozdravi. Taj se bolesnik grčevito hvata za posljednju slamku spasa uvjeren da će unatoč svemu pobijediti bolest. I ljudi u takvoj bolesti često vjeruju da postoji mogućnost čuda.
U današnjem prvom čitanju i evanđelju riječ je o gubi, koja je u to vrijeme bila jedna od najtežih bolesti a od koje se teško ozdravljalo. Sudbina gubavca u židovstvu bila je posebno teška. U prvom čitanju vidimo da Mojsijev zakon nalaže da se gubavac dovede svećeniku Aronu ili kojem od njegovih sinova. Ako oni proglase da je „nečist“, gubavac mora boraviti van tabora. I vidimo kako taj zakon nije poznavao nikakva milosrđa prema oboljelima. I svi su bježali od gubavih ljudi.
U evanđelju vidimo da je odnos prema gubavcima puno drugačiji; Isusov zakon poznaje milosrđe. Isus ne bježi od gubavca, on ga dotiče, dok su drugi koji su bili s Isusom vjerojatno pobjegli od gubavca. A Isus pristupa pun milosrđa. Vidimo gubavca kako se baca pred njega i preklinje: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.“ Možda je ovaj gubavac pripremio i dulji govor s mnogo objašnjenja, ali je na kraju sve sveo na zaziv pun jednostavnosti, povjerenja i finoće: „Ako hoćeš, možeš“. U tim riječima sažeta je snažna molitva koja je iz srca potekla. I vidimo da je Isus, kad je čuo te riječi, kad je čuo tu molitvu iz srca, ostao ganut. I kao da u tom trenutku nije mogao ništa drugo reći nego „Hoću, budi čist.“
Ovdje si možemo postaviti pitanje: je li Isus ganut našim molitvama: kada smo na misi, kad molimo u osami, kada molimo u obitelji...? Teče li ta molitva iz srca kao što je tekla kod ovoga gubavca? I zato je važno da naša molitva uvijek teče iz srca kako bi Isus mogao biti ganut i našom molitvom. I kad budemo tako molili, onda će i nas Isus dotaknuti i očistiti nas od naše bolesti, od grijeha, od slabosti i od svega onoga što nas zaokuplja.
Dalje čitamo kako Isus kaže ozdravljenom od gube: „Pazi, nikome ništa ne kazuj, nego idi, i pokaži se svećeniku i prinesi za svoje očišćenje što propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo“. Ali ovaj gubavac nije iskustvo ozdravljenja mogao zadržati u sebi nego čim je izašao, počeo je propovijedati o tome što mu se dogodilo. On tu ljubav Božju nije nikako mogao zadržati za sebe, morao ju je prenijeti drugima, posvjedočiti o tome što mu je Isus učinio. On je sada postao novi čovjek koji je čist od bilo kakve gube. I mi smo vjerojatno čuli i slušali o mnogim ozdravljenjima, o mnogim obraćenima koji su sada postali novi ljudi. I mi se sami osjećamo drukčije kada se ispovjedimo i očistimo od gube grijeha jer smo postali novi ljudi.
I stoga jednostavno moramo od ovoga gubavca naučiti kako iskreno doći pred Gospodina, „kleknuti i zamoliti“. Jer je i nama Gospodin blizu kao što je bio gubavcu, on je prisutan u ispovjedaonici i u svetohraništu, gdje mu uvijek možemo doći i kazati: „Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti."
