Isus se obraća bogatašima i upozorava ih da su u opasnosti zbog svoga bogatstva. Zašto? Jer oni upadaju u stanje lažne sigurnosti i ne traže uporište svoga života ondje gdje ono jest – u Bogu – nego ondje gdje on nije – u posjedu i u prolaznim zemaljskim stvarima, koje mogu zadovoljiti tijelo, ali ne i duh.
Blaženstva kao početak i središte Isusova Govora na ravnini (Matej, Govor na Gori) naziva se “srcem evanđelja” ili “evanđeljem u evanđelju”. Imaju programatski karakter za Crkvu, osnovni su zakon ili ustav njezina života i djelovanja. Govor o blaženstvima kojeg Isus izgovara upućen je učenicima i svima koji ga nasljeduju. Započinje veliko vrijeme, proročko vrijeme prolazi. U dvije trodijelne strofe izriče se spasenje i prijetnja. Spasenje doživljavaju siromašni, riječi prijetnje upućene su bogatima. Obje strofe završavaju jednim blagoslovom odnosno prijetnjom koji su upućeni učenicima. U izricanju blaženstava Isus je opisao osobine koje, ljudskim riječima, nisu uvijek asocirane s blaženstvom. Opisao je nagradu tih ljudi ili ono što će baštiniti. On je naznačio što zaista znači biti dio kraljevstva Božjeg, što zaista znači slijediti Božje puteve. Nije riječ o religioznosti niti o zakonima, nego o srcu.
Siromašni, gladni i uplakani su isti: siromašni i patnici na ovoj zemlji vrijede kao posljednji. Odbačeni su i zaboravljeni od ljudi, ali ne i od Boga. Siromašni, gladni i uplakani, o kojima Isus govori, nemaju nikakvih materijalnih dobara i trpe zbog te bijede. Ali ipak imaju nešto puno vrijednije i nešto što ih čini bogatima, a to je nada u Boga. Oni iznose svoju bijedu pred Boga i ponovo je preuzimaju od Boga kao svoju sudbinu. Isus ih podiže i daruje im svoju riječ utjehe. Siromaštvo, glad, plač i nevolja teška su stanja, a ipak Isus siromahe naziva blaženima: Blago vama! On im čestita, i to sa svom ozbiljnošću. Bog, naime, njima daje ono najveće što je obećao i što pozna povijest spasenja - kraljevstvo Božje. Kraljevstvo Božje obećano je siromašnima jer su oni otvoreni za Boga, jer su svoje očekivanje upravili prema onom vremenu u kojem će Bog uspostaviti svoju vlast, jer je njihov pogled slobodan za Boga.
Slušajući Isusov govor na ravnini o blaženstvima, možemo reći kako Isus i nas poziva da budemo siromašni kako bismo zavrijedili kraljevstvo Božje. Ali kako biti siromašan? Isus ne traži od nas da danas prodamo sve svoje imanje i da živimo na ulici kao siromašni. Ne, ne traži on od nas takvo siromaštvo. On želi da budemo siromašni srcem, da budemo ponizni i da pomognemo svome bratu kojeg vidimo u nevolji. Upravo ovakvo siromaštvo Isus želi od nas, jer preko ovakvog siromaštva dolazimo do kraljevstva Božjega.
Bogati, siti i nasmijani su oni koji imaju dobra ovoga svijeta i uživaju ih. Tko je bogat, može utišati svoju glad. On ima ono što žudnjom zahtijeva, može se smijati i biti radostan. No Isus takvima upućuje riječ opomene jao! Isus se obraća bogatašima i upozorava ih da su u opasnosti zbog svoga bogatstva. Zašto? Jer oni upadaju u stanje lažne sigurnosti i ne traže uporište svoga života ondje gdje ono jest – u Bogu – nego ondje gdje on nije – u posjedu i u prolaznim zemaljskim stvarima, koje mogu zadovoljiti tijelo, ali ne i duh.
Svojim četverostrukim blago i isto tako četverostrukim jao Isus, doduše, nije izrekao nešto posve novo u odnosu na ono što nalazimo u Starome zavjetu. Naprotiv, on i ovdje čvrsto stoji u tradiciji svoga naroda. Proroci su se u Starome zavjetu silom zauzimali za siromašne i obespravljene, prijeteći bogatima i moćnima u Božje ime, jer oni svojom bezočnom težnjom za bogatstvom stvaraju siromahe i povećavaju njihovu bijedu. Zato su svi proroci bili progonjeni, a mnogi i ubijeni. Isus je i za sebe slutio tu istu proročku sudbinu, a ni svojim učenicima nije skrivao da ih očekuje isto, ukoliko budu živjeli u duhu njegova učenja.
