Kada čovjek ima mir, u tišini i osluškivanju samoga sebe i svoga srca može uvidjeti put kojim ga Bog šalje. Tek tada zastori će se pomaknuti a mi ćemo vidjeti balet. Tada, naše slavljenje i svjedočanstvo zaodijevaju se smislom. Duhom osnaženi, možemo ga svjedočiti drugima i reći zajedno s Kristom: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“
Iv 20, 19-23
Uvečer onoga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: »Mir vama!« To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina. Isus im stoga ponovno reče: »Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.« To rekavši, dahne u njih i kaže im: »Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.«
Učitelj je sa svojim učenicima sjedio među slušateljima. Reče: „Vi ste čuli mnoge molitve i izrekli ste mnoge molitve. Večeras, volio bih, da jednu molitvu vidite.“
U tom se trenutku digao zastor i počeo je balet.
Današnju svetkovinu Duhova odnosno Pedesetnicu možemo promatrati sa više strana, od dogmatsko-teološkog pa sve do ateističkog odnosno antiteističkog pogleda na svijet i život.
Svjedoci smo danas posebno zanimljivog i u zadnje vrijeme izrazito popularnog pogleda na Duha Svetoga, kao na nešto izvanredno odnosno neredovito i neobično, što je pridržano nekima koji su posebno izabrani i koji su dobili tu milost. U ovom promišljanju ne bih krenuo u tom smjeru, već bih volio da Duha Svetoga promatramo onakvog kakvog smo ga najviše zaboravili promatrati. Tihog, bezglasnog i nenametljivog. On nije samo to, ali to najčešće ostane izostavljeno. Duha koji nema svoga lica ni svojih riječi. Bog govori, Krist govori, ali se Duh Sveti redovito i uvijek izražava. Izražava se kroz ljude i pokretač je Božjih djela. Izražava se, brate i sestro, kroz tebe i kroz mene. Kardinal Robert Sarah kaže da Duh nastanjuje čovjekovo tijelo iznutra te ga preporađa bez tragova buke i galame. Duh Sveti je tiha snaga. Puše gdje hoće nepredvidivo i slobodan je poput vjetra.
Nećemo puno pogriješiti ako današnje vrijeme nazovemo „inflacijom riječi“. Posvuda su riječi koje su galamom i ponavljanjem izgubile svoje značenje a time i svoju vrijednost. Danas čitamo i slušamo koje riječi bira uskrsnula Riječ. Mir vama. Duh Sveti isključivo traži mir, kao i nekada tako i sada. Mir je Njegova podloga. Priča o čovjeku koji u tišini svoga srca prihvaća poziv Duha Svetoga danas te odlazi u misije na područja koja su zahvaćena ratom, priča je o istom Duhu Branitelju koji je poslan od Oca nekad. Najveća svoja djela Duh Sveti izvodi u dubokoj tišini i osluškivanju. Poslan je osjeniti Djevicu Mariju u tišini. Bog se utjelovljuje u okrilju tišine noći. U tišini osjeća što je to biti čovjek. Kakav je to dar. U tišini biva i s Ocem povezan i osjetio se od Oca napušten. U istoj toj tišini biva i poljubljen i izdan.
Da i danas ne bi upali u „inflaciju riječi“, pustit ćemo da se i Duh Sveti izrazi kroz nas. Da s nama putuje i kroz nas djeluje. Važno je s kime putujemo. Tko god putuje s nama, možda naizgled i samo slučajno, na nas ostavlja trajni i neizbrisivi trag koji vrijeme ne može izbrisati. Svoj trag i mi ostavljamo u drugome. I to baš danas. U ovome trenutku. Kada čovjek ima mir, u tišini i osluškivanju samoga sebe i svoga srca može uvidjeti put kojim ga Bog šalje. Tek tada zastori će se pomaknuti a mi ćemo vidjeti balet. Tada, naše slavljenje i svjedočanstvo zaodijevaju se smislom. Duhom osnaženi, možemo ga svjedočiti drugima i reći zajedno s Kristom: „Kažem vam, ako ovi ušute, kamenje će vikati!“
