Zato, sestro i brate, sjetimo se danas našega krštenja i vode kojom smo očišćeni i shvatimo da je to nešto mnogo dublje od samog polijevanja vodom. Tu je sami Bog rekao tebi i meni: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
Iz svetog Evanđelja po Mateju:
U ono vrijeme: Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. Ivan ga odvraćaše: »Ti mene treba da krstiš, a ti da k meni dolaziš?« Ali mu Isus odgovori: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Tada mu popusti.
Odmah nakon krštenja izađe Isus iz vode. I gle! Otvoriše se nebesa i ugleda Duha Božjega gdje silazi kao golub i spušta se na nj. I eto glasa s neba: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
Dođe Isus iz Galileje na Jordan Ivanu da ga on krsti. U današnjem evanđeoskom odlomku vidimo zanimljiv prizor i situaciju te se većinom i u našim glavama rađa misao kao što je mislio i Ivan. Ti mene treba da krstiš. No, pogledamo li cijeli Isusov život, tada vidimo da se On od početka ne želi razlikovati od običnog čovjeka. Od početka On silazi u dramu ljudskog života. Silazi u onaj stalež koji je od početka ugrožen, odbačen. Ni za njega nema mjesta u svratištu, ne primaju ga, traže da ga ubiju, bježi u Egipat itd. Od početka Isusovog života čovječanstvo kao da govori Bogu: Nisi dobrodošao. Ne trebamo te.
Mnogo se ne razlikuje i ovaj čin krštenja. Kao što je u svemu bio čovjek, osim u grijehu, želi biti čovjek i po Ivanovom krštenju. Isus zato i odgovara Ivanu: »Pusti sada! Ta dolikuje nam da tako ispunimo svu pravednost!« Isus želi u potpunosti suobličiti se čovjeku. Danas bi svatko od nas trebao, čitajući ovaj evađeoski odlomak, staviti se u prisutnost Kristovu i njoj se u šutnji izložiti. I shvatiti jednu istinu: Isus se spušta u dramu mog života te liječi i čisti moje manjkavosti i mane, kao što je samim krštenjem očistio svu vodu i suobličio se s običnim čovjekom. Danas ja svoj pogled usmjeravam na sebe da vidim imam li volje promijeniti sve moje manjkavosti i grijehe. Ako je nemam, onda bi taj manjak volje trebao staviti kao nešto što prvo Krist treba izlječiti i oprati.
Da bih to napravio, prvo trebam početi s onim najvažnijim za promjenu. Prije nego napravim ijedan korak od životne je važnosti da čujem kako mi Isus govori ove riječi: »Što se tiče moje ljubavi prema tebi, nije važno jesi li se promijenio ili nisi, jer moja ljubav prema tebi je bezuvjetna…« Tek poslije toga Njegova snaga prodire u mene te me čisti i mijenja. Tek tada mogu shvatiti što znači taj Isusov postupak poniznosti u kojem se spušta do razine običnog čovjeka. Spušta se na tu razinu samo da bi običnom čovjeku vratio dostojanstvo koje je izgubljeno i učinio ga božanskim. To i jest smisao krštenja. Zato, sestro i brate, sjetimo se danas našega krštenja i vode kojom smo očišćeni i shvatimo da je to nešto mnogo dublje od samog polijevanja vodom. Tu je sami Bog rekao tebi i meni: »Ovo je Sin moj, ljubljeni! U njemu mi sva milina!«
