Franjo u ovom poglavlju Pravila govori o biranju generalnog ministra. Njega naziva "slugom cijeloga bratstva". Da, značenje latinske riječi "minister" zapravo i jest sluga, službenik, onaj koji je podređen. Franjo u svemu želi da braća budu "manja".
POGLAVLJE VIII
Sva braća moraju uvijek imati jednoga od braće ovoga Reda za generalnog ministra i slugu cijeloga bratstva i njemu se imaju strogo pokoravati. Kad on umre, neka mu provincijalni ministri i kustodi na duhovskom kapitulu izaberu nasljednika. Na taj se kapitul provincijalni ministri moraju uvijek sabrati gdje god to generalni ministar odredi; i to jednom u tri godine ili u drugom dužem ili kraćem roku, kako to spomenuti ministar odredi.
Ako bi kada svi provincijalni ministri i kustodi zajedno uvidjeli da spomenuti ministar nije sposoban za službu i za opću korist braće, dužna su spomenuta braća koja imaju pravo izbora u ime Gospodnje drugoga izabrati za kustoda. A poslije duhovskoga kapitula pojedini ministri i kustodi, budu li htjeli i bude li im se činilo korisnim, mogu iste godine u svojim kustodijama sazvati svoju braću na kapitul.
Čitajući osmo poglavlje Potvrđenog Pravila Reda Manje braće, zamjećujemo da je ono dosta razumljivo i samo po sebi jasno; nije mu potrebno neko šire tumačenje i pojašnjavanje nekih nejasnoća, jer nejasnoća u njemu baš i nema.
Zato ćemo samo kratko i jednostavno nešto reći o nekim bitnim stavkama ovoga poglavlja.
Sveti Franjo u ovom poglavlju Pravila ponovno govori o bratstvu te o bratu koji bi, između ostale braće, trebao biti „sluga cijeloga bratstva“. Tu govori o biranju generalnog ministra, odnosno poglavara ili „generala“ Reda, kako ga se često danas naziva. Znamo da je Franjo bio prvi koji je vodio svoju braću, počevši od samih početaka kad ih je bilo samo dvanaestorica, pa do vremena kad je Red porastao i mogao se dičiti s nekoliko tisuća braće. Franjo je shvaćao koliko je važno da Red od samog početka ide pravim putem i ima pravo vodstvo te da ne bude zastranjenja; stoga je i sebe i Red potpuno podložio svetoj majci Crkvi te od pape zatražio kardinala-zaštitnika za svoj Red. Nakon dosta godina što je vodio svoju braću i bio im pravi duhovni otac, on se povukao s funkcije poglavara Reda te ju predao Petru Katanskom, a po njegovoj smrti bratu Iliji. Želio je više vremena provoditi u molitvi i napraviti neku pozitivnu distancu od braće, kako bi smanjio svoj dotadašnji utjecaj u cjelokupnom bratstvu, a sigurno je i da su i bolesti koje su ga napadale učinile svoje. Kormilo Reda je predao drugoj braći koja su obnašala funkciju generalnog ministra, a potom je i samim Pravilom službeno potvrđena ta funkcija te Red Manje braće do dandanas ima svog generalnog ministra.
Rekosmo kako Franjo govori o „sluzi cijeloga bratstva“. Da, riječ „minister“ na latinskom znači sluga, službenik, tj. onaj koji je podređen drugome. A upravo takvi su bili manja braća: uvijek manji, uvijek podređeni drugome. Tako je Franjo htio da onaj koji je na čelu cjelokupnog bratstva zapravo služi cijelome bratstvu. Da, poput Isusa, koji je bio Učitelj i Glava, pere noge drugima.
U tekstu dalje čitamo kako se taj ministar treba birati na duhovskom kapitulu, koji je imao biti održan bar svako tri godine o svetkovini Duhova. Ti kapituli i okupljanja braće služili su da braća budu na okupu, u zajedništvu, te da se iz svih krajeva u kojima su bivali skupe zajedno i podsjete da su, unatoč svojim udaljenostima, jedno tijelo. Služili su i za donošenje mnogih odluka koje je bilo potrebno donijeti, ovisno o vremenu u kojem je Red živio.
Tako su kapituli sprječavali rasap zajedništva i osjećaja i doživljaja bratstva među braćom.
Uz kapitule na općoj razini bratstva, Franjo preporuča i kapitule na nižim razinama bratstva, tj. u manjim zajednicama, kustodijama ili provincijama. Svrha je tih kapitula ista: susreti braće, uređenje života bratstva, biranje kustoda i provincijalnih ministara…
Sve ovo što je Franjo govorio u ovom poglavlju Pravila, ostalo je do danas. Generalni ministri se i dalje biraju na duhovskim kapitulima Reda, osim što njihova služba nije doživotna. A isto tako, provincijska i kustodijska bratstva se svako određeno vrijeme sastaju na kapitulima i tako unaprjeđuju život bratstva.
Tako i ono što je Franjo prije kojih osam stotina godina zamislio, vrijedi i danas.
