Od 18. do 24. srpnja održavala se II. Ljetna škola teologije u Dubrovniku. Donosimo iskustva polaznika.
Ovo ljeto Dubrovačka biskupija, na čelu sa svojim apostolskim upraviteljem riječkim nadbiskupom Matom Uzinićem, organizirala je II. Ljetnu školu teologije u Dubrovniku, pod nazivom (A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru. Kako se o samoj Ljetnoj školi – ne samo ovoj nego i onoj iz 2019. g. – moglo čuti potpuno suprotna mišljenja, a ponajviše od onih koji na istoj nisu ni prisustvovali, zanimalo nas je što sudionici te 6-dnevne škole kažu, kakvo je bilo njihovo iskustvo. U nastavku donosimo iskustva njih četvero.
Maja Šumrada (Ljubljana, Slovenija): Doktorandica sam na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani, studijski program Humanističke i društvene znanosti - područje: religiologija. U svojoj doktorskoj disertaciji bavim se procesom sekularizacije i ateizma u Republici Sloveniji.
U srpnju 2021. pohađala sam Ljetnu teološku školu u Dubrovniku pod nazivom: (A)politična vjera: kršćani u političkom prostoru, jer je njezina tema jako povezana s temom mog studijskog istraživanja. U sklopu ljetne škole sudjelovala sam na radionici s profesorom Tomášem Halíkom, a tema radionice bila je "Sukob civilizacija ili Civitas Oecumenica?". Na radionici smo razgovarali o važnosti prepoznavanja znakova vremena, odnosu religije i politike u različitim političkim sustavima, ulozi kršćanstva u suvremenom sekularnom svijetu i njegovim mogućnostima u budućnosti. Europa je danas u krizi, ali razdoblje krize uvijek je prilika, a kršćanstvu se u suvremenom svijetu otvaraju nove mogućnosti.
Od ljetne škole očekivala sam neki dodatni materijal za učenje i neka nova poznanstva, ali sam dobila mnogo više. Ova ljetna škola pružila mi je nezaboravno iskustvo; otvorila mi je nove poglede na razmišljanje, dala mi emocionalnu i duhovnu energiju te mnoga nova poznanstva s divnim ljudima.
Mihailo Vlajković (Požega, Srbija): Apsolvent sam Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta iz Beograda. Po drugi put sam učesnik na „Letnjoj školi teologije", jer dobre stvari ne treba menjati. Ono što bih odabrao za moto ove druge škole jesu reči koje je biskup Uzinić izgovorio na misi, a odnose se na „radost susreta". Tema i vrhunski teolozi različitih konfesija jesu ono što pored studenata predstavlja blago ove škole.
Moj mentor tokom škole bio je profesor Aristotel Papanikolau koji dolazi sa Fordhama. On je tokom radionica predstavio različite modele sekularnosti i naveo koje su prednosti a koje mane svakog sistema. Zajedničkim snagama a pod njegovim mentorstvom smo videli kako u Crkvi nema mesta za nacionalizam. Profesor je pojasnio da ne treba da imamo simfoniju Crkve i države jer Hristovo carstvo nije od ovoga sveta već da mi kao teolozi treba da zajedno sa Crkvom učinimo da se sve oboži (teozis) ali ne mačem i silom već dijalogom. Našim narodima na Balkanu je dosta „mačevanja", a dijalog nam je preko potreban.
Tea Šestak (Varaždin, Hrvatska): Studentica sam diplomskog studija Obiteljske i bračne terapije na Teološkom fakultetu u Ljubljani, a taj sam smjer nadovezala na završeni studij protestantske teologije.
Nakon oduševljenja 2019. godine, Ljetnoj školi teologije sam prisustvovala drugi puta, koja još jednom nije razočarala otvaranjem prostora za kulturalnu i političko-društvenu razinu teološke polemike. Ta je teologija dijalogizirala s danas nama važnim pitanjima. Proveli smo sate argumentirajući kako brigu za dobrobit čovječanstva (u svakoj zemlji, denominaciji i kulturi) shvatiti unutar vjerskih i političkih okvira. Suočili smo se s iznimno bitnim pitanjima poput (ne)prisutstva i uloge religije u politici, vjerske slobode, naše osobne odgovornosti i sl.
No, nije se radilo o preispitivanju svoje teologije ili pak nametanju iste kao superiorne drugome, već se radilo o zajedničkom suočavanju s činjenicama i vrlo bitnim temama te dopuštanju da zajednički nalazimo rješenje i napravimo mjesta za Božje kraljevstvo na zemlji. To je bila verzija teološke škole koja favorizira zajednicu, razumijevanje i prihvaćanje. Ona koja pretvara strance u obitelj, a neprijatelje u prijatelje. Dok smo slušali jedni druge nismo pokušavali kontrolirati što drugi govori ili osjeća. Slušali smo da bi razumjeli, a ne odgovorili. Usudila bih se reći da je to manifestacija onog što kršćanstvo uistinu jest i što bi moglo pružiti svijetu. Posebice u vremenima poput našeg. Nakon dugo vremena vodio se autentičan dijalog zasnovan na prihvaćanju i ljubavi, a ne na mišljenjima, dok je istovremeno pozivao na odgovornost. A mislim da smo i pozvani dati takvu novu sliku kršćanstva današnjice.
Naravno, nije ni nedostajalo vrhunskih predavača koje pratim od početka svog teološkog obrazovanja, a čija su nas predavanja i radionice obogatile i izazvale na kvalitetne rasprave tijekom i poslije programa. Jedno zaista neopisivo iskustvo.
Fr. Mislav Peček OP (Zagreb, Hrvatska): Na jesen upisujem četvrtu godinu filozofsko-teološkog studija na KBF-u u Zagrebu. Iskustvo ljetnih škola za većinu sudionika ostane zapamćeno do kraja njihovih života, a događaji i susreti usijeku se duboko i otvore novi pogled čovjeka prema čovjeku, te provide jedan oblik radosti koji je moguć samo u bogatstvu prihvaćene raznolikosti. Ljetna teološka škola u Dubrovniku, održana u srpnju 2021. godine, nije nikakva iznimka.
Predavači su bili zanimljivi, usudio bih se reći i intelektualno izazovni, no smatram da najveća vrijednost programa leži u radionicama i zajedničkim druženjima. Osobno sam sudjelovao u grupi fra Ivana Šarčevića. Obrađivali smo teme poput razlikovanja mističke i proročke religije, prepoznavanja cinizma i fanatizma među pripadnicima raznih religija (uključujući i nas same), ili analizirajući povijesne primjere nenasilnog vjerskog suprotstavljanja ideološkim pokretima. Iako smo kao grupa na početku bili šutljivi, pomalo nesigurni u izražavanju svojih stavova, možda i u strahu da ne budemo prihvaćeni, malo po malo počeli smo se otvarati, a rasprave su postajale žive, otvorene i iskrene.
Što reći o druženju? Popodnevna kupanja na Banjama ili u Šulića, s novostečenim protestantskim i pravoslavnim prijateljima Božji su blagoslov. Nitko se nije ustručavao postavljati pitanja o onome što ne zna, a pokazalo se da mnogo toga jedni od drugih možemo naučiti, i što je još važnije, da smo voljni! Razgovori uz pokoju čašu vina do kasno u noć, slušanje snažnih životnih svjedočanstava, pa onda pjesma… Višak riječi može samo opisati iskustvo, ali tko će u njega prodrijeti?...
Moram priznati da sam došao na ljetnu školu s nekim predrasudama zbog, nazovimo to, radikalnijih razmišljanja pojedinih predavača. Na kraju su me isti još i najviše oduševili. Iako se nipošto nisam sa svime slagao, uživao sam biti duhovno i intelektualno budan, radovati se onome što prepoznajem kao dobro, a kasnije promišljati i diskutirati o ostalom.
Zaključio bih mišlju da je vrijednost ove škole manje u teološkoj misli, a znatno više u dijaloškom iskustvu. Razlike u stavovima ni jednom nisu bile prepreka za predivne i otvorene razgovore. Preporučam ovo teološko-dijaloško iskustvo svakome tko se raduje prepoznavanju i pronalasku Krista u susretima s predivnim i ogoljenim dušama.
- - - - - - - - - -
Za više informacija o II. Ljetnoj školi teologije u Dubrovniku: portal Fratellanza umana donio je intervju novinara Vatican news-a s nadbiskupom Uzinićem, portal polis.ba radio je intervjue s predavačima Ljetne škole, a na facebook stranici Ljetne škole dostupna je snimka tribine u kojoj su sudjelovali predavači iste.
