Toplu riječ i običan stisak ruke s neznancima će netko nazvati seoskom evangelizacijom. To je možda istina, ali za nas je to susret. Susret s bratom čovjekom.
Habit, torba, sendviči, boca vode i nešto duhana.
Hodamo k Mariji, našoj Gospi.
Krunicu molimo jer to je pošteno.
Kerovi laju i babe se naviruju kroz prozor.
“Fratri su u selu!“
Faljen Isus! - Faljen Isus!
Gdje nas pozovu da svratimo, mi svratimo.
I mi smo seljaci. Ljudi se ne bojimo, običnu raju volimo.
S domaćinom sjednemo, ugrijemo se i razmijenimo dvije tri. I onda opet na put.
Hodamo polako, jer ne možemo brzo. Hladno je.
Hodamo polako jer nosimo molitve drugih i svoje grijehe. Idemo k Mariji.
Tu i tamo netko iz automobila zatrubi i projuri pored nas, mi mahnemo i stavimo ga u svoju iduću deseticu. Camino za sirotinju.
Kad u kafanu uđemo, opet Faljen Isus! - Faljen Isus!
I njima treba Gospodin…možda više nego ikome taj dan.
Kavu s mlijekom i travaricu, molim!
I jedan očenaš u sebi za sve prisutne koji nas čudno gledaju.
Nastavljamo dalje jer nema puno vremana, mrak po zimi pada ranije.
Sleđena brada i brkovi.
Hrabri za pjesmu postajemo tek kad nas nitko ne čuje i kad smo dovoljno daleko od naselja. Bolje je tako jer pjevati ne znamo.
Smijemo se i rugamo međusobno, za to talente imamo.
I šutimo ponekad, ali ne dugo. Možda bismo trebali češće.
Krunicu opet molimo, po tko zna koji put danas, jer to je pošteno. Idemo k Mariji.
Prolaznike pozdravimo i porazgovorimo. Toplu riječ i običan stisak ruke s neznancima će netko nazvati seoskom evangelizacijom. To je možda istina, ali za nas je to susret. Susret s bratom čovjekom. Valjda smo mu donijeli Isusa.
Isus je živ! Naravno da je.
I mrak je već pao.
Ali što nas briga…kupola crkve u Mariji Bistrici je na vidiku.
Još samo 18 minuta i tamo smo. Gospa nas čeka i nije joj zima.
Mi fratri smo njezini…ponosni smo na nju, ona je naša i voljeli bismo da i ona misli isto.
Stigli smo. Idemo prema crkvi. Pravac u ispovjedaonicu na “čišćenje” i onda fino na misu. Očišćene duše, ali blatnjavih gojzerica.
Časna u sakristiji nas ne gleda baš najsretnije.
Nema veze, zato smo mi sretni. Umorni, smrdljivi i znojni, ali sretni. Kao svaki hodočasnik kada dođe do svoga cilja.
