Nek pred njim nice padnu svi anđeli Božji

Kako to da Krist umjesto nekog slavnog i uzbudljivog dolaska bira ovaj bijedni? No Bog je tamo gdje ga najmanje očekuješ.

Početak svetog Evanđelja po Ivanu

        U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.

        Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.

 

       „K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.“ Teško je Božić svake godine spremno dočekati, jer svi smo već izmoreni onom riječju moram koja nam odzvanja u glavi. Čak ponekad razmišljamo: „Samo da ovaj Božić prođe…“, jer čeznemo za ono malo vremena koje se dogodi nakon stišavanja svega. Međutim, taj mir za kojim žudimo možemo pronaći u svojoj nutrini na koju moramo paziti. Naravno, nije ništa novo da mi ljudi često krivo postavimo prioritete. Važno je biti društven, sve pospremiti, srediti svaki detalj, ali najvažnije je, prije svega, izdvojiti bar kratko vrijeme tišine kako bi doživio Božić. Zatim taj mir treba podijeliti obitelji i bližnjima, a nakon toga riješiti sve kućanske obveze… (vjerojatno su u međuvremenu kolači izgorjeli ili smo zaboravili potražiti one tanjure za posebne prigode ili, pak, nismo uvježbali onu pjesmu koju ćemo zajedno pjevati).

        „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.“ Krist bijaše od početka, njegov dolazak nas i dan danas ostavlja zbunjenima. Kako Bog silazi među nas grešne i još k tome uzima štalu koja ima neugodan miris? Kako to da Krist umjesto nekog slavnog i uzbudljivog dolaska bira ovaj bijedni? No Bog je tamo gdje ga najmanje očekuješ. Pavao piše u poslanici Filipljanima: „…nego sam sebe »oplijeni«, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik.“ (Fil 2,7)

        Bog ljubi svakoga, samo pitanje je: „Dopuštaš li biti ljubljen?“

        Ivanovo Evanđelje napisao je ljubljeni učenik. Da bi bio ljubljen, trebaš prihvatiti tu ljubav koja ti se daje, baš kao i Ivan. Po toj Kristovoj ljubavi koju je primio, ostvario je svoj život koji je bio u Kristu. Možda se tu krije poniznost - prihvati biti ljubljen, prije svega od Boga, ali i od bližnjih. 

        “A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja.” I danas ti Bog daje priliku da svoj život tako zavoliš da ti nikakvo zlo niti bilo kakva situacija ne mogu upropastiti trenutak. “Kličite, zajedno se radujte, razvaline jeruzalemske, jer Gospodin je utješio narod svoj.” 

        I vrlo bitno: Bog je tamo gdje ga najmanje očekuješ!

        Sretan Božić i sveto porođenje Isusovo!