Trpjeti zlostavljanje narcisa sigurno nije u Božjem planu za vas. Nismo stvoreni da bismo im bili poligon za iživljavanje. Advent nije vrijeme samo za pobožne vježbe i čišćenje duše. Advent zahvaća cijelu osobu, a to uključuje i psihičko zdravlje kao i postavljanje granica.
Mk 1, 1-8
Početak Evanđelja Isusa Krista Sina Božjega. Pisano je u Izaiji proroku: »Evo šaljem glasnika svoga pred licem tvojim da ti pripravi put. Glas viče u pustinji: ’Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!’« Tako se pojavi Ivan: krstio je u pustinji i propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Grnula k njemu sva judejska zemlja i svi Jeruzalemci: primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Ivan bijaše odjeven u devinu dlaku, s kožnatim pojasom oko bokova; hranio se skakavcima i divljim medom. I propovijedao je: »Nakon mene dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan sagnuti se i odriješiti mu remenje na obući. Ja vas krstim vodom, a on će vas krstiti Duhom Svetim.«
Advent je vrijeme radova na cesti moga života i moje duše. Za to su potrebni buldožer, kamioni i što god može poslužiti da se cesta što prije poravna i očisti. Odronjeno kamenje na mojoj duši barikadira Isusa da dođe i da se ugodno provoza mojim životom. Isusova cestarina ili „stazarina“ je jedini konkretni prihod od kojega moja duša živi i, ako je vjerovati Zabranjenom Pušenju da Bog vozi Mercedes, u interesu mi je da Isus taj svoj Mercedes što češće vozi po mom autoputu.
Iskusni poslovni ljudi znaju da je bogati gost najbolja mušterija i zato će učiniti sve da se ovaj uvijek iznova vrati. Bog je bogat milošću i zato je mudro iskoristiti sve što nam nudi, dok nam još uvijek nudi. U suprotnom se upuštam u rizik duhovnog stečaja, kada bi mojom autocestom mogao zagospodariti netko drugi.
Ivan Krstitelj je bio dobar u pripravljanju puteva i ravnanju staza, prvenstveno svojih, a onda i tuđih. Nije loša ideja pokušati slijediti onoga koji je dobar u nečemu, a pogotovo u tako važnoj stvari kao što je pripravljanje srca i duše za Isusa. Crkva zato pred nas i stavlja advent, u kojem pojedinac nalazi povlašteno vrijeme za vježbanje u krepostima, iskorjenjivanju mana i ravnanju staza.
Netko bi mogao pitati: „Ako je to istina, kako ću postati kao Ivan Krstitelj? I trebam li uopće postati kao on?“ Odgovor je da ne trebaš postati kao Ivan Krstitelj, zato što ti već jesi „Ivan Krstitelj“.
Biti „Ivan Krstitelj“ ne znači biti njegova reinkarnacija, već njegova sila i snaga koja je prisutna u svakome kršćaninu. Sve dobro što vidimo na Ivanu Krstitelju nije zapravo njegovo. On je to primio od Boga i zato, kada govorimo Ivanovim vrlinama, važno je naglasiti da govorimo o čistoj Božjoj milosti.
Odvažno propovijedati istinu, ne bojati se posljedica i tuđih obzira, radosno odlaziti u mučeništvo - to nisu plodovi koji se uče iz skripti na teološkim fakultetima. To su čisti Božji darovi koje Isus nesebično dijeli i preko kojih se želi proslaviti u našim životima. Dakle, sakramenti inicijacije nam daju milost da živimo i djelujemo poput Ivana Krstitelja, pitanje je samo želimo li to.
Nema puno smisla baviti se bilo kojim evanđeoskim tekstom, a posebno ne današnjim, ako se na njega gleda kao prošlo svršeno vrijeme u kojem su stari Židovi odradili sve što je trebalo odraditi. Kršćanstvo, shvaćeno kao poslanje, zahtijeva od svakoga pojedinca da ima jasno prepoznatljive elemente svjedoka, proroka i apostola.
Teško oboriv prigovor deklariranih nevjernika na naš račun jest da nismo autentični, odnosno da živimo kao da ni sami ne vjerujemo ni u šta. Mlako, gay ili feminizirano kršćanstvo nikoga više ne inspirira, čak ni ateiste. Zato nas ne treba čuditi sve veći porast novoobraćenih Europljana na islam. Autentičnost, makar i kriva, jednostavno privlači! Ateisti kao da potajno priželjkuju čak i naš fundamentalizam, jer se tada, ako ništa drugo, osjećaju dostojnim i poštovanim protivnikom.
Mi ne moramo ići tako daleko pa postati fundamentalisti ili prijeći na islam da bismo pokazali drugima da nismo slabići. Ne moramo posezati za bliskoistočnim receptima „autentičnosti“. Mi imamo svoje drevne recepte, ali činjenica je da smo zaboravili kako djeluju. Ako tražiš čvrstoću, neku vrstu zdravog krkanluka ili religiju muževnosti, ne moraš postati musliman. Znam da ovo zvuči malo pretenciozno, ali kršćanstvo je zapravo puno žešće i zahtjevnije nego što se to čini.
Neka govori tko što hoće, ali gdje se to ušećerena baklava može usporediti sa skakavcem koji se još koprca i umače u divlji med? Svakomu koji tvrdi da je kršćanstvo mlitavo, predlažem neka ga tjedan dana pokuša živjeti kako treba i uvjeren sam da će brzo shvatiti kako se zaletio sa svojim osudama.
Ivan Krstitelj nam je dao zadatak da svatko u svom životu pripravi put za Isusa. Svi oni učinci sakramenata inicijacije daju nam snagu da govorimo i živimo u duhu Ivana Krstitelja. To ne znači biti novi Anto Pavlović, ekscentrik koji živi u planini i ima probleme s napadajima bijesa. Iako ga neki takvim zamišljaju, sveti Ivan Krstitelj nije bio takav, on je prije svega bio ponizno Božje dijete koje je živjelo evanđelje i nije se stidjelo biti to što jest.
Od nas, čini mi se, i musliman i ateist očekuju vidjeti autentičnost kao i u Ivana Krstitelja, odnosno živo evanđelje koje se propovijeda životom.
Htjeli mi to ili ne, zbog kulturološkog kršćanstva uvijek ćemo u očima drugih, izvanjski nalikovati Ivanu Krstitelju. Nemoguće je od toga pobjeći, ali ne moramo to nužno i biti. Možemo imati krsni list, izvanjski pripadati Crkvi, a istovremeno živjeti podvojeno. I sveti Ivan je lako mogao paradirati u devinoj dlaci pred narodom za vrijeme propovijedanja, a iza pozornice, nakon nastupa, zamijeniti je Ralph Lauren košuljom. Na svu sreću, Ivan Krstitelj nije bio takav, njegova se autentičnost dokazala kada je trebalo posvjedočiti životom.
Lakše je to reći negoli činiti. Ja prvi, isto tako, koliko se god trudio nisam dobar primjer radikalnog življenja evanđelja, a od mene se to očekuje. Još uvijek nisam potpuno spreman na odricanje od svijeta iako sam prividno otišao u pustinju samostana. Oni koji me osobno bolje poznaju, mogu primijetiti mjesta u mom životu gdje ima mjesta za napredak.
Ali što činiti kada razlika između autentičnost ili neautentičnosti nije tako jasna? Kod nas, također suvremenih Ivana Krstitelja, postoji jedna, ne tako raširena, siva zona gdje nije jednostavno odmah utvrditi autentičnost ili neautentičnost. Na izvana sve izgleda super, ali kada bolje pogledamo, nešto ozbiljno ne štima.
Da ne duljim, u ovom ću tekstu govori o narcisoidnim kršćanima, ozbiljnom problemu koji razara kršćanske obitelji i zajednice. Narcisoidni poremećaj ličnosti mogu imati i klerici i laici i niti jedna skupina nije imuna od toga. Takvi ljudi zaista trebaju Isusovu izlječenje, ali, prije toga, profesionalnu ili psihološku pomoć, jer posljedice koje narcisi čine svojoj okolini mogu biti monstruozne.
(U nastavku ću opisati obrasce ponašanje narcisa koje sam iskusio na vlastitoj koži, kao i one na koje sam naišao proučavajući ovu tematiku. Uloge su fiktivne, ali svakako realne, te predstavljaju, mušku, žensku i kleričku verziju narcisoidnosti)
- Moje religiozno ruho, koje simbolizira devinu dlaku ili znak proroka, toliko grebe i teško ga podnosim. Jedva čekam da ga skinem sa sebe, ali nikada potpuno i konačno. Tko bi se lud odrekao statusa proroka i ugleda koje mi omogućuje ta krpetina? Bitan sam ja, moj komfor, moj uspjeh i moj napredak. Imam čak i novo geslo: On (Bog) treba da se umanjuje, a Ja da rastem (usp. Iv 3,30).
- Trebam tvoje divljenje i potvrđivanje, i ako ga odmah ne dobijem, požalit ćeš dan kad si se rodio. Tvoj uspjeh mi jako smeta, čak i trenutci kada si sretna i zadovoljna probadaju mi žuč. Ako mi želiš olakšati, spusti se nekoliko razina ispod mene. Vjeruj mi, bit će mi lakše.
- Znaš da mrzim kritiku, zašto me onda uporno prozivaš što kasnim na posao? Da si ikad bio pravi prijatelj, zamijenio bi me i šutio o tome… Ti si zapravo kriv za rušenje našega prijateljstva!
- Okružen sam dobrim poznanstvima i utjecajnim ljudima od kojih mogu imati koristi. Čak i ako nisi bitan ili bitna, iskoristit ću te na neki način. Naivnih budala nikada dovoljno, svaljivat ću na tebe krivicu, uz mene ćeš živjeti u konstantnom strahu i zbunjenosti.
- Crpit ću iz tebe energiju i uvjerit ću te da si kriva za sve. Ako slučajno budeš postavljala pitanja ili pokušala razmišljati u smjeru da u našoj vezi nešto ne štima, reći ću ti: „Nezahvalnice, zar mi tako vraćaš nakon svega što sam učinio za tebe!?“ I tako ćeš se opet vratiti u prvobitno stanje i sve će ponovno biti u redu.
- Ja sam poseban! Uvijek sam to bio, i svi me u društvu moraju voljeti. Skreneš li na sebe pažnju koja pripada meni, pa makar to bilo i smiješnim vicem, to znači da otimaš od moga i objavljuješ mi rat.
- Tvoje potrebe mi nisu bitne i, zapamti već jednom, jedino moje su važne. Nemoj mi cviliti, plakati i tražiti pažnju kad ju ne zaslužuješ, budi zahvalna da sam te uopće oženio!
- Ako sam u poziciji moći, budi siguran da ću te redovno podsjećati tko je glavni. Prijetit ću ti otkazom, otpuštanjem i smanjivanjem plaće… Drhtat ćeš preda mnom i poštivat ćeš me!
- Ja nisam i ne mogu biti u krivu, tko si ti da mi uopće dolaziš sa tim optužbama!? Ti si kriv, jer nemaš nikakve dokaze protiv mene!
- Naivčino, kako si samo lakovjeran! Uz tebe moje manipuliranje nije nikakav veliki grijeh.
- Usprotiviš li mi se, dobiti ćeš takav tretman šutnjom da ćeš brzo doći k sebi, a ja ću, kao i uvijek, dobiti ono što želim.
- Ucjenjivat ću te emotivno, psihološki, a posebno duhovno, da ti više ne padne na pamet propitivati me. Okrenut ću protiv tebe ljude s kojima si dobra i ubrzo će te svi izolirati, a onda ćeš ponovno doći k meni i moliti za milost.
- Trebaš li nešto od mene, također ćeš platiti što si uopće pitao. Ja nikome ništa ne poklanjam, meni se trebaju poklanjati stvari.
- Osvetit ću ti se za svaki put kada si me dovodio u pitanje, kada si me uhvatio u laži, kada si bio kritičan prema mojem ponašanju i radu, kada si mi davao savjete…
- Zapamtit ću ti svaki pokret i svaku riječ koju si izrekla i iskoristit ću to protiv tebe kad se najmanje budeš nadala. Ponižavat ću te pred drugima da ispadneš jako loša osoba i da se ono dobro što činiš nikada ne primijeti.
- Ti moraš ovisiti o meni, drugog načina jednostavno nema.
- Upakirat ću svoju zloću kroz tobožnje šale kojima ću te postepeno ponižavati i psihički ranjavati. I ako dođe do problema, u svakom trenutku mogu reći: „Samo sam se šalio!“
- Gledat ću te kako se patiš u obavljanju nekog posla i dobacivati kako si nesposobna i lijena.
- Izluđivat ću te sve dok psihički ne oboliš, a onda ću te uvjeriti da si sam kriv za svoje stanje. Čak ću ti preporučiti i liječnika da vidiš kako sam brižna i dobronamjerna.
- Odvest ću te na aerodrom nekoliko minuta prije polijetanja, iako smo se jasno dogovorili kada trebam krenuti. To činim samo da proživiš strah od propuštanja leta. Usput ću te podlo provocirati kako si zapravo jednom i spomenula da trebamo ranije krenuti, samo da ti nabijem dodatni stres.
- Iznijet ću pred drugima ponižavajuće detalje koje si mi rekao u tajnosti i iskoristiti svaku tvoju slabu točku da budem iznad tebe. U propovijed ću vješto upakirati ono što si mi davno rekao u ispovjedi kako bih te kaznio, a nitko drugi osim tebe to neće znati. Nećeš se više usuditi ignorirati moje pozive kada te zovem.
- Ako me krivo pogledaš, srušit ću ti reputaciju i dobar glas. Koristit ću se svime da ti naškodim. Osim društvenih mreža, znaš da imam puno korisnih budala koji me smatraju svetcem. Preuveličavat ću stvari o tebi, a nije problem niti lagati ako bude potrebno. Nikada neću snositi posljedice, jer dobro znaš da sam pedantan u svojim spletkama.
- Ako ne dobijem što želim, spreman sam na sve jer se nikoga ne bojim. Koristit ću galamu, prijetnje, plakanje i ucjene. Ja sam bitan i ja sam savršen. On (Bog) treba da se umanjuje, a Ja da rastem.
Je li ovo istinski Ivan Krstitelj? Može li se ovako pripraviti put Gospodinu, poravniti mu stazu? Ako znate nekoga s ovim problemom ili primjećujete da se pronalazite u tekstu, potražite profesionalnu pomoć. Advent nije vrijeme samo za pobožne vježbe i čišćenje duše. Advent zahvaća cijelu osobu, a to uključuje i psihičko zdravlje kao i postavljanje granica. Narcisoidni poremećaj ličnosti je velik problem i takvim su osobama potrebne mnoge molitve. No dok molimo i čekamo da se Gospodin smiluje tim osobama, odmaknite se od njih, ne dajte im prostora da vas iskorištavaju i manipuliraju.
Trpjeti zlostavljanje narcisa sigurno nije u Božjem planu za vas. Nismo stvoreni da bismo im bili poligon za iživljavanje. Zato je ključno dobro se informirati, jer tako ćemo preventivno zaštititi sebe i one koje volimo. Između mnogo korisnog materijala za edukaciju, preporučio bih YouTube kanal doktorice Ramani Durvasula, kliničke psihologinje i stručnjakinje za narcisoidni poremećaj ličnosti te knjigu Thomasa Eriksona, Okruženi narcisima.
