"Lako je tebi pratre Boga živit". Moglo bi se reći kako je jedan od razloga zašto danas ima malo autentičnih kršćana taj što sve manje kršćana uopće vjeruje da je u današnjim okolnostima moguće živjeti kršćanskim životom.
"Lako je tebi pratre Boga živit". Moglo bi se reći kako je jedan od razloga zašto danas ima malo autentičnih kršćana taj što sve manje kršćana uopće vjeruje da je u današnjim okolnostima moguće živjeti kršćanskim životom. Iako možemo optuživati i uzimati kao opravdanje materijalizam, užurbanost života, ljude s kojima smo okruženi za naše neautentično življenje kršćanstva, ipak ćemo u ovom razgovoru vidjeti kako je i u današnjem svijetu moguće biti kršćaninom. Kršćanstvo nije jeftino, banalno i jednostavno, ono iziskuje ustrajnost te se najviše očituje u svakodnevnom životu i u izvršavanju svakodnevnih obveza na najbolji mogući način.
(Donosimo vam razgovor sa Jelenom Grbešić, voditeljicom službe za potrebite Molitvene zajednice "Srce Isusovo", a koja je ujedno i volonter u različitim organizacijama te desna ruka mnogima koji su u potrebi.)
1. Zajednica „Srca Isusovo“… Kako si se pronašla u njoj i kako si saznala za postojanje te zajednice?
Sve je nekako krenulo iz obraćenja. Dolazim iz tradicionalne obitelji i bila sam u takvom društvu da vjeru nisam niti doživljavala kao nešto bitno. Završila sam faks i krenula raditi, međutim dogodio se taj jedan trenutak kada sam shvatila kako sam nezadovoljna takvim svjetovnim životom, izlascima i svime ostalim. Prvi konkretniji dodir s vjerom bio je kada me prijatelj pozvao da odem s njim na susret u Tabor kod fra Zvjezdana Linića. Tada sam doživjela prve milosti koje više nisam mogla prestati tražiti te je to probudilo glad za Bogom u mom životu.
Nadalje, sestrična mi je rekla kako se na Kamenitim vratima okupljaju mladi na molitvu krunice svakog utorka. Počela sam dolaziti na molitvu i nakon početne sramežljivosti, s vremenom sam otkrila radost zajedništva. U zajednici „Srce Isusovo“ upoznala sam toliko prekrasnih ljudi koji su mi danas postali bliski prijatelji, našla sam radost u služenju i aktivnom djelovanju u zajednici. Slušajući svjedočanstva pojedinih članova, osjećala sam oduševljenje shvaćajući kako je Bog zapravo milosrdan i kako prašta. Kroz zajednicu sam prepoznavala svoj poziv da se predam služenju u zajednici odnosno da se stavim drugima na raspolaganje. Temelj apostolata zajednice je prije svega ulična evangelizacija, a možda smo najprepoznatljiviji po moljenju krunice utorkom na Kamenitim vratima u srcu Zagreba. Kamenita vrata su mjesto odakle je molitvena zajednica „Srce Isusovo“ i krenula svoj put i divno je i danas, nakon desetak godina djelovanja, vidjeti da ljudi i dalje žeđaju za Bogom i odazivaju se na zajedničku molitvu. No osim ove molitvene djelatnosti, Zajednica je aktivna i karitativno. Primjerice, volontiramo u staračkom domu te u domu za nezbrinutu djecu i tako provodimo vrijeme s ljudima koji su u potrebi. To je stvarno nešto posebno jer donosi radost.
2. No, ne molite krunicu samo na Kamenitim vratima, što nam možeš reći o online krunici?
Krunicu smo počeli moliti online u vrijeme korone. Razmišljali smo na koji način doprijeti do ljudi i online krunica se pokazala kao jako dobra stvar, tako da i dan-danas molimo krunicu s ljudima iz čitavog svijeta. Ljudima mnogo znači to zajedništvo i dobivamo dosta pozitivnih komentara, jer mnogima je teško da se pokrenu sami, tako da im je online krunica dobar poticaj.
3. Koliko kao vjernica laikinja živiš svoju vjeru i kako se nosiš s užurbanošću i problemima koji svakodnevni život donosi?
Trudim se imati svoje vrijeme s Bogom, kada razgovaram s njim. Kad sam se tek obratila, moja okolina nije znala što mi se događa. Tada su se neke stvari u meni promijenile, i to nabolje, tako da me sada i oni koji nisu vjernici znaju nazvati i pitati da se mi iz zajednice pomolimo za njih. To su neki lijepi koraci preko kojih mi svojim postupcima i djelovanjem možemo doprinijeti da drugima približimo vjeru. Također, ja koja sam prije desetak godina bila na techno-partyjima, sada imam ulogu ići tamo i evangelizirati. Dijelila sam vodu, razgovarala i molila za te ljude. To su sve male sitnice preko kojih smo mi na neki način svjedočili svoju vjeru u Boga koji je prisutan i u današnjem svijetu.
4. Jesi li se ikada susrela s karizmatskim oblicima molitve?
Prije pet godina nas petnaestak iz zajednice smo bili na susretu s Nealom Lozanom u Međugorju. I mi smo kroz tjedan dana prošli kroz edukaciju na temu unbound molitve. To je molitva oslobođenja u pet ključeva, a tih pet ključeva su: pokajanje i vjera, opraštanje, odricanje, autoritet, Očev blagoslov. Cilj unbound molitve je pomoći ljudima iskusiti slobodu u Kristu.
Što se tiče unbound molitve, unutar zajednice formirana je Služba zagovorne molitve koja stoji na raspolaganju članovima u teškim životnim situacijama, dvojbama ili borbama gdje osoba kroz već spomenutu molitvu pet ključeva uz vodstvo voditelja i zagovaratelja ima priliku doživjeti oslobođenje od nekih napasti s kojima se bori ili oprost u odnosima koji je opterećuju. Pregršt je svjedočanstava o doživljenim milostima po ovoj molitvi.
5. Što bi ti poručila nekom tko se nosi s težinom života i ne vidi izlaz?
Najprije, ja sam iznenađena kako se ljudi koji nisu vjernici mogu nositi s nekim teškim životnim situacijama. Imala sam situaciju gdje sam izgubila jednu blisku osobu u prometnoj nesreći. Uz pomoć Boga i vjere od samog početka sam bila u miru s tim gubitkom, koliko god to na ljudskoj razini bilo grozno, teško i bolno. Međutim, kada sam kasnije razmišljala o svemu tome, shvatila sam kako me Bog za to ranije pripremao kroz različite situacije. Prije svega shvatila sam da je smrt prijelaz i vjera mi je pomogla da se sa svim tim mogu nositi.
6. Gdje provodiš svoje slobodno vrijeme?
Idem planinariti. Planinarenje je odlično za druženje, prije svega da otkriješ Boga u prirodi, u predivnom djelu njegova stvaralaštva, a naravno da dok se penjemo ili spuštamo imamo priliku izmoliti krunicu. To je spoj duhovnog i rekreativnog u jednome. Uz to s jednom ženskom grupom kuham jednom mjesečno u pučkoj kuhinji te kasnije dijelimo tu hranu beskućnicima.
7. Što bi na kraju ovoga razgovora poručila?
Zahvalna sam Bogu što nije odustao od mene i što sam shvatila koliko je On velik. Koliko god mi mislili da nema izlaza iz neke životne situacije, izlaz uvijek postoji. Trebamo si samo osvijestiti onaj zaziv iz Očenaša – budi volja Tvoja. Nekada stvarno moramo umrijeti sebi da bismo dopustili Bogu da djeluje u našim životima.
Također pozivam sve zainteresirane i željne molitve i zajedništva da dođu na naše otvorene susrete svake prve srijede u mjesecu od 18:30 sati u župi “Bezgrešnog Srca Marijinog” na Jordanovcu.
Vrijeme je priprave za Božić, zato dopustimo Kristu da uđe u naš život i oslobodi nas od svih naših kočnica i strahova. Biti Kristov je najveća privilegija koju možeš imati, zato budi Njegov.
