Obnovili smo Zagreb nakon 1880. godine, ma obnovit ćemo ga opet. Taj napor bit će dug i mukotrpan, ali plodonosan i na kraju svima nama na ponos. U tome neka nas sve prati Božja pomoć. Mir vam i dobro!
Dana 22. ožujka 2020. Zagreb je doživio jednu od većih katastrofa u svojoj višestoljetnoj povijesti. Doživio je potres koji je usporediv s onim iz 1880. godine kada je grad bio gotovo sravnjen sa zemljom. O ovome prvom potresu, kasnije prozvanom „Zagrebački potres“, izvještavali su svi ondašnji mediji te nam na taj način ostavili svjedočanstvo o tim teškim vremenima. Svoje je svjedočanstvo ostavio i fra Jako Baltić, župnik dolačke župe kraj Travnika u svome Godišnjaku. Pogledajmo njegov opis ondašnjih događaja.
''Na 9. studenog u sati 7,30 bi velika trešnja u Hrvatskoj, osobito u Zagrebu, koja se više put povrati. Pokvari kuće i crkve strahovito; popadoše svodovi izpucaše zidovi, cjeli se lipi Zagreb poruši. Tko nije vidio strahovite ruševine, mučno će virovati; tko je vidio, reko je da je poslidnji saht Zagrebu kucnuo.
Nego je čudno dilo Božje Providnosti da je malo čeljadi poginulo. Očito Božje čudo bi svrhu dr. Račkoga, koji je u ovo vrime misu govorio: i kad svod crkve puče i cigla i kamenje posu, on se prislonu uza zid i polako pipajući u velikom prahu izajde zdrav i čitav. Kako je učen i dobar, zato ga je Bog učuvo za našeg naroda. Osobito je to, što narod kod tolikih strahota nije bižo, osim njekoliko došla, strašljivaca. Bog je providio Zagrebu pametnih i dobrih ljudi koji se odmah latiše posla i popravljati što je trešnja pokvarila. Gradonačelnik Mrazović ovdi je osobite pohvale vridan, koji ponačinja kolibe da svit od zime ne gine. Njegovo veličanstvo car posla u pomoć odmah 10 000 forinti; sv. o. papa, grad Beč i drugi pritekoše u pomoć. U Travniku dobri obrstar Janski, učini koncert i skupi priko 200 forinti, a i ja, parok dolački, priko 200 forinti; a i iz drugih mista iz siromašne Bosne slali su se milodari.
Od ove trešnje strahovite mloga su nagađanja činili strukovnjaci nastojeći dokazati da je ovo naravni događaj, ali koliko više razloga činjaju, toliko se više zaplitaju, ko pilići u kučine. Ej, ljudi, pripoznajte vašu malenkost, mloge stvari imaju i koje su nas bliže ter ih ne svaća hum ljuski. Zašto strukovnjaci neznaju izličiti kolere? Zašto kuge govedie? Kamoli će znati što i kako biva u dubini zemaljskoj? More li u čašu jednu stati jedna rika oli potok? Tako su mloga koja nadkučuju naš hum.''
Kada napravimo usporedbu obaju potresa, vidimo podosta sličnosti, kako u strahotama koje je potres ostavio, tako i u akcijama koje su nakon njega provedene. Ne bih pravio neke analize i davao komentare, ali izdvojio bih sljedeću rečenicu: ''Bog je providio Zagrebu pametnih i dobrih ljudi koji se odmah latiše posla i popravljati što je trešnja okvarila.'' Bogu hvala što je i sada tako, što je providio pripravne ne samo inženjere, nego vojsku, policiju, vatrogasce, medicinsko osoblje i razne druge službe koje marno čine da se štete saniraju i život u gradu dovedu u normalu. Naši se životi sastoje i od ovakvih teških vremena.
Zašto je to tako, nitko ne zna odgovoriti. Možemo samo nagađati, ali ti pokušaji nerijetko su promašaji. Netko će reći da ovakve situacije pokazuju kako je čovjek nemoćan pred kataklizmama koje mu se dogode. Ja se ne bih složio. Ovakve situacije upravo pokazuju snagu i moć čovjekove ljubavi za bližnjega. Obnovili smo Zagreb nakon 1880. godine, ma obnovit ćemo ga opet. Taj napor bit će dug i mukotrpan, ali plodonosan i na kraju svima nama na ponos. U tome neka nas sve prati Božja pomoć. Mir vam i dobro!
