Dvadeset šest križeva uzdignutih prema nebu. Dvadeset i šest radosnih duša koje viseći veličaju Gospodina. Vedrina je izbijala iz njihova lica. Čudili se njihovi mučitelji. Što su ih više mučili, oni sve usrdnije molili i opraštali.
Japan. Zemlja izlazećeg sunca. S preko tisuću otoka pruža se istočnom obalom Azije. Zbog svog zemljopisnog položaja dugo je bila nepristupačna i neosvojiva zemlja te se razvijala u velikoj izolaciji. U šesnaestom stoljeću otkrivaju je Portugalci kada dolaze i prvi kršćanski misionari. Misije u Japanu počinju 1549. kad onamo stižu isusovci sa sv. Franjom Ksaverskim. Godine 1593. onamo stižu i franjevački misionari, šestorica manje braće. Uz najveće teškoće, osnovali su misije u gradovima: Kyoto, Meaco, Osaka i Nagasaki. Postadoše to plodna središta širenja kršćanstva. Predvodnik im bijaše španjolski franjevac sv. Petar Krstitelj.
Najrevniji obraćenici su s kršćanstvom prihvaćali i Treći red sv. Franje te postajali revni suradnici u evangelizaciji. Božji vjesnici bijahu lijepo primljeni, no ubrzo su oklevetani, predani i mučeni. Osuđeni su zato što su su propovijedali evanđelje i zato što su kršćani. Fra Petar je zapisao prije smrti: „ne može se dugo boraviti u Japanu u našem odijelu, jer kralj brzo preseljava u vječni život, kamo i nas vodi.“ Osuđeni su na smrt na križu. Razapeti su na brdu pokraj Nagasakija 5. veljače 1597. To su prvi japanski mučenici: španjolac fra Petar Krstitelj, fra Franjo, fra Martin i fra Franjo, meksikanac fra Filip i indijac fra Conzalvo. Pavao Miki s još dvojicom isusovaca bijahu Japanci kao i sedamnaest franjevačkih trećoredaca.
Dvadeset šest križeva uzdignutih prema nebu. Dvadeset i šest radosnih duša koje viseći veličaju Gospodina. Vedrina je izbijala iz njihova lica. Čudili se njihovi mučitelji. Što su ih više mučili, oni sve usrdnije molili i opraštali. Sve glasnije hvalili Boga. Takav žar se probudi u kršćana, a udivljenje u svih Japanaca. Junački svršetak ovih japanskih mučenika posluži Crkvi koliko bi doprinijelo deset misija. Ubrzo se manja braća vraćaju u tu zemlju. Otvaraju škole, grade crkve, osnivaju bolnice. Proganjani opraštaju, protjerani se vraćaju, mučeni ostavljaju uspomenu koja će klijati naraštajima novih kršćana.
