Ove godine obilježavamo 50 godina od kulturnog, političkog i gospodarskog pokreta nazvanog ''Hrvatsko proljeće'', koji se borio za rješavanje hrvatskog statusa u tadašnjoj Jugoslaviji. Taj je pokret imao utjecaj i na franjevce u Hercegovini, a ovdje ćemo vidjeti kakve.
Šezdesetih je godina prošloga stoljeća došlo do određenoga pomaka u odnosima Crkve i Jugoslavije. Prvo, uspostavljeni su poludiplomatski odnosi između Vatikana i Jugoslavije 1966. godine što je olakšalo rad Crkvi u Jugoslaviji. Stanje se poboljšalo 1970. godine potpisivanjem Vatikanskih ugovora i odlaskom Tita u posjet papi 1971. godine. Iako su službeni odnosi poboljšani, to ne znači da država i dalje nije gajila nepovjerenje prema svećenicima. Drugo, u Mostaru je 1966. godine održano tzv. ''mostarsko savjetovanje'' nakon kojega je došlo do gospodarskog razvoja u zapadnom dijelu Hercegovine i život se počeo normalnije odvijati.
U ovakvim okolnostima Matica je Hrvatska objavljivanjem ''Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika'' pokrenula lavinu nezadovoljstava koja će se očitovati i u ostalim segmentima javnog života. Tražilo se rješenje hrvatskoga pitanja u sklopu jugoslavenske države.
U vremenu svih ovih događanja, hercegovački su franjevci krenuli u duhovnu obnovu Hercegovine. Počinju se graditi nove crkve, a mladi se bogoslovi šalju na studij u inozemstvo. Osim bogoslova u inozemstvo se šalju i svećenici kako bi duhovno brinuli o gastarbajterima: pojedini svećenici su prvo išli na kraće vrijeme u inozemstvo, a kasnije počinju s osnivanjem misija. Ponovno se uspostavljaju veze s Kustodijom u Americi te ostalim franjevcima koji su otišli iz Jugoslavije tijekom i nakon 1945. godine. Krenulo se i na unaprjeđenje kulturnog života Hercegovine. Osnivaju se prva katolička glasila: Mir i dobro (službeno glasilo Hercegovačke franjevačke provincije) 1968. godine, Kršni zavičaj 1969. godine, Naša ognjišta 1971. godine te Movis u Švicarskoj 1970. godine. Franjevci su se povezali s Maticom Hrvatskom i počeli učlanjivati u ovu organizaciju.
Sve su ove događaje budnim okom pratile jugoslavenske vlasti i tiskovine. Redovito su se oglašavali nazivajući franjevce ''sijačima šovinizma'' ili čak ''neprijateljskom organizacijom hercegovačkih franjevaca'' (Mir i dobro, 1970.). Provincijal je od vlasti službeno zatražio da se očituju po ovom pitanju, ali nije dobio odgovor. Kasnije su prozvani organizacijom ''koja posebno zabrinjava'' ili čak ''neprijateljskom organizacijom'' (Mir i dobro, 1971.). Bilo je nekoliko razloga zbog kojih su vlasti bile zabrinute. Prvo, tu je ponovno povezivanje s franjevcima u inozemstvu, napose s franjevcima u Americi čija je djelatnost posebno zabrinjavala jugoslavensku vlasti. Drugo, tu je prijenos kostiju širokobrijeških mučenika iz ratnog skloništa u širokobriješku baziliku. Problem prijenosa kostiju pobijenih franjevaca bio je u tome što nisu tražili odobrenje vlasti. Treće, fra Gojko Musa je 1971. godine tiskao brošuru ''Široki Brijeg'', koja je odmah zabranjena jer su u njoj pobijeni franjevci nazvani mučenicima. Krenula je prepiska između Provincije i Okružnog suda u Splitu, a kasnije i Vrhovnog suda Hrvatske i Vrhovnog suda Jugoslavije. Na kraju je Provincija morala povući brošuru iz tiska, s tim da se nikako nije složila s tim da su pobijeni franjevci surađivali s okupatorom i nosili oružje. Četvrto, tu su marijanska hodočašća mladih na Široki Brijeg koja su zabrinjavala vlasti, a kao razlog zabrinutosti navode i pjesmu ''Rajska djevo kraljice Hrvata''. Peti razlog zabrinutosti je širenje gore spomenutih tiskovina, napose Naših ognjišta, među radnicima u inozemstvu (Naša ognjišta su u svom prvom broju pisala o proslavi mature u Posušju, nakon čega je uprava srednje škole u Posušju prosvjedovala zbog toga pisanja). I šesti razlog je pastoralno djelovanje mlađih svećenika među mladeži u Hercegovini. Hercegovački su franjevci označeni kao jedan od glavnih širitelja Hrvatskog proljeća u Hercegovini (Kamberović, 2019.)
Žestok medijski napad na Provinciju izvršen je krajem 1971. godine zbog suradnje s Maticom Hrvatskom, jednom od predvodnica Hrvatskog proljeća. Provincija je napadnuta zbog davanja materijalne pomoći i zbog učlanjivanja franjevaca u Maticu Hrvatsku. Ozbiljan eksces zbio se 18. veljače 1972. kada je u Tomislavgradu (tadašnjem Duvnu) jedan milicajac stajao naoružan u crkvi kraj glavnog oltara tijekom pobožnosti Križnoga puta. Uprava samostana je prosvjedovala zbog toga. On nije bio sam, bilo je tu i drugih milicajaca koji su vršili premetačinu samostana zbog suradnje Naših ognjišta sa zadarskim profesorom Brunom Zorićem. Umjesto prostorija Naših ognjišta oni su pretresli čitav samostan i odnijeli nekoliko stotina dokumenata, koji uglavnom nemaju nikakve veze sa spomenutim profesorom. Kasnije su zagrebačke i beogradske novine više puta pisale protiv pojedinih članaka Naših ognjišta. Glavni urednik Naših ognjišta fra Ferdo Vlašić od tada je bio pod budnim okom tajnih službi (kasnije će završiti u zatvoru).
Hrvatsko je proljeće prekinuto krajem 1971. godine. Čelni ljudi pokreta su ili smijenjeni ili uhićeni, a mnogi studenti rodom iz Hercegovine završili su u zatvoru. Hercegovački franjevci nisu bili zatvarani jer nisu javno sudjelovali u Hrvatskom proljeću, ali su ga iz sjene podupirali. Provincija je doživjela mnoge napade i poniženja od državnih tiskovina. Država očito nije htjela izvršiti veći pritisak na Provinciju, vjerojatno zbog svježe uspostavljenih diplomatskih odnosa sa Svetom Stolicom. Pa ipak, i blaćenje nečije časti može dovesti do mnogih problema. Prema Provinciji više nije bilo povjerenja te se koristila svaka prilika da se njezin rad obezvrijedi, a tako je bilo sve do raspada Jugoslavije 1991. godine.
Mir Vam i dobro.
Literatura: Bazilije S. PANDŽIĆ, Hercegovački franjevci; sedam stoljeća s narodom, Mostar, 22011.; JOLIĆ – MIOČ – VUKADIN, Fra Ferdo Vlašić – vizionar i patnik: Spomenica, Tomislavgrad, 2005.; Husnija KAMBEROVIĆ, ''Studenti iz Hercegovine na Sveučilištu u Zagrebu u doba Hrvatskog proljeća'', u: Nacije i migracije; Studije iz bosanskohercegovačke historiografije, Sarajevo, 2019., str. 175-196.; Mir i dobro, god. 1969., br. 4; god. 1970., br. 7; god. 1971., br. 3, 5; god. 1972., br. 2; Darko DUKOVSKI, Ozrcaljena povijest, Zagreb, 2012.
