Sljedeće godine slavimo 200. obljetnicu rođenja jednog od najvećih ljudi u povijesti franjevaštva među Hrvatima fra Petra Bakule. Prigoda je to da malo bolje upoznamo ovoga velikana.
U
svibnju sljedeće godine napunit će se punih 200 godina od rođenja najplodnijega
hercegovačkoga franjevca devetnaestoga stoljeća – fra Petra Bakule. Time se
nudi izvrsna prilika da se upoznamo s fra Petrovim likom i djelom. Idući ususret
toj obljetnici precizne podatke iz njegova života i žrtve za povjereni mu narod
moć ćete pročitati u nekoliko nastavaka.
Ovim
člankom, iznoseći neke zanimljive crtice iz fra Petrova života, želim samo
probuditi zanimanje o čovjeku koji je gotovo nečujno polagao temelje novomu,
našemu dobu. Međutim, to doba ga je poprilično marginaliziralo u povijesnim
pregledima i gotovo zanemarilo njegov doprinos u brojnim aspektima njegova
djelovanja.
Boraveći
u Italiji za vrijeme buđenja nacionalne svijesti u svojim pjesmama slavio je
slobodu i jedinstvo naroda te se snažno suprotstavio toskanskim vlastima koje
je nazivao tlačiteljima slobode. Zbog toga je protjeran iz Italije čime je sam
tlačen zbog slobode. Međutim, Providnost uvijek vodi njoj odane ljude te usprkos
tome što je morao napustiti Italiju, prekinuti dotadašnji rad i vratiti se u
domovinu, Bakula se cijelim bićem dao na novi povjereni mu rad. O tomu možda
ponajbolje piše fra Radoslav Glavaš st. u Spomenici
pedesetgodišnjice Hercegovačke franjevačke redodržave: »Došav u Hercegovinu god. 1846., o. Bakula dade
se svim čuvstvima svog rodoljubnog srca i svim marom svog neumornog duha na rad
za dobrobit svoje zapuštene domovine i svog potlačenog naroda. On poče raditi i
sborom i tvorom, perom i podizanjem novih zgrada za katoličko bogoslužje. Gdje
je god župnikovao ostavio je spomenik svoje radinosti.
Ne
zanemariv je i njegov doprinos pisanoj riječi. Služio se hrvatskim, latinskim i
talijanskim jezikom. Djela je pisao i u stihu i u prozi, pisao je kroničarsko-povijesne,
filozofsko-religiozne, popularno-poučne i nabožne spise te prevodio crkvene
himne. Objavio je dva povijesna i dva religiozna epa. Najvrjednije njegovo povijesno
djelo svakako je Schematismus topographico-historicu koje je izradio s
namjerom da »pomogne pri obradi potpune
povijesti Hercegovine«. Na hrvatski jezik preveo ga je V. Kosir i objavio pod
naslovom Hercegovina prije sto godina (Mostar, 1970), a ulomak prijevoda
uvršten je u Bosansko-hercegovačku književnu hrestomatiju. Za zadarski Narodni
list anonimno je objavljivao Razgovor izmedu Đure i Andrije u kojem
je oštro kritizirao turski režim u Hercegovini. Također značajno djelo je I
martirii nella missione francescana osservante in Erzegovina koje je nedavno prevedeno i objavljeno u nakladničkom
nizu Recipe. Uz ova i brojna druga djela u mostarskom franjevačkom
samostanu čuva se osamnaest njegovih rukopisnih spisa.
U
njegovu djelovanja otkriva se mnogostrukost i slojevitost pisanih djela,
bogatstvo leksika i frazeologije, važnost u teologiji, filozofiji, povijesti,
etnologiji, antropologiji i pedagogiji. Osvrćući se samo na ove činjenice fra
Petar Bakula daje jasan primjer kako se uz pomoć Boga i ljudi mogu učiniti
velika djela bez obzira na poteškoće i okolnosti u kojima živimo.
