Bijeg u divlje krajeve nije sakrio Isusa od pogleda onih koji traže spektakl i čuda. Naprotiv, učinio ga je još vidljivim i privlačnijim. Njegova velikodušnost je dopirala i do onih koji su, unutar gomile, uvijek žudjeli za nečim spektakularnijim…
Posla učenike da pokupe košare i donesu kruh koji preosta prije nego što se uputiše prema Betsaidi. Dok oni skupljahu, on se pozdravljaše s preostalim ljudima. Dok blagoslivljaše svakog ponaosob, začu šaputanje dvojice stranaca nekoliko stopa iza sebe. Okrenuvši se, vidje sijede bradonje u sivkastim haljinama. Pozdravivši posljednju ženu, krenu u drugom pravcu, prema stvarima. Slaganje prostirki na kojima sjeđaše on i učenici bijaše znak da neće prvi zapodjenuti razgovor. Prišavši, jedan od dvojice ga tiho pozdravi i pruži mu ruku.
ISUS: Pozdrav i vama, dragi prijatelji! Zar niste uspjeli dobiti kruha? Jeste li gladni? Moja braća upravo skupljaju hranu po polju.
SENEKA: Ne, ne… Jeli smo u putu, nismo baš…
ISUS: Da, oprostite, pusto je ovo mjesto. Sigurno ste žedni. Netko od mojih imao je vodu. Samo trenutak… Ma, vidio sam je negdje… Evo je! U Jakova uvijek ima nešto za popiti.
SENEKA: Zaviri u torbu, ima dovoljno za još trojicu! Ne zanima nas to, došli smo upoznati tebe.
ISUS: Zaista? Ovo je pravo čudo!
EPIKTET: Zašto čudo?
ISUS: Pričekajte da stavim prostirku, ova plodna, kako je nazivamo crna zemlja, lako zaprlja odjeću.
SENEKA: Svejedno je, ne trebaš…
ISUS: E, ovako je bolje! Isus iz Nazareta, dragi prolaznici! Što vas dovodi k meni u ove suhe krajeve? Stvarno ste me zbunili traženjem mene zbog mene.
SENEKA: Ovamo su nas natjerale glasine koje tebe opisuju kao osvježenje i izvor u ovim, kako kažeš, suhim krajevima.
ISUS: Haha, stvarno!? O čemu tako veličanstvenom govore vaši poznanici?
SENEKA: Predstavljaju te kao magičnog filozofa koji bi, kad bi se htio zakraljiti, pokorio sve do Rima. Ali mi nismo došli to vidjeti. Rasipanje moći viđamo svakodnevno, od toga nam se ljušte oči. Sve ovo su nam prenijeli naši zemljaci koji trguju u ovim krajevima.
EPIKTET: Doduše, samo te je jedan od njih vidio. Taj ne priča puno o tom susretu… Onima koji ga pitaju samo ponavlja: Za takvo nešto ništa daleko nije. Ostali koji te nisu vidjeli, a bili su u blizini, samo su spominjali izlječenja. Također su nam naglasili da su, slušajući one koji prenose tvoju misao, izricali dosta sličnosti s onim što mi podučavamo po svojim školama. Sav taj šareni opis, popraćen nemirnom maštom, doveo nas je ovamo u kratkom roku.
ISUS: U očima mog Oca, blagoslovljeni su koji gladuju za pravednošću i oni koji su podanici milosrdnog i čistog srca. Bogatiji je taj jedan koji osjeća srcem od mase onih koji me opipavaju samo očima. Spomenuli ste škole, jeste li svi učitelji ili imate jednog učitelja? Kako to ide kod vas?
SENEKA: Naravno da je jedan. Naš osnivač Zenon nije dopustio da se nazivamo zenonovci, baš iz tog razloga. Svi crpimo snagu iz jedinstvenog izvora kojeg upoznajemo kroz introspekciju, učeći tako i šireći temeljno znanje. Jedinstven je onaj koji prožima sve. Onaj univerzalni koji je blizu nas, s nama i u nama.
ISUS: Zar sve to što si naveo može vaš učitelj Zenon?
SENEKA: Suludo je to i pomisliti. Jedan koji prožima sve je Logos. Očigledan je u razumski uspostavljenom svijetu u kojem je sve jasno određeno. Mi smrtnici smo privilegirani poklonom, tj. razumom po kojem smo slični tome Izvoru. Zbog toga nam se u svakom trenutku pruža mogućnost da se bacimo u naručje Božjoj volji, jer takvo nas prilagođavanje čini onim što jesmo. Razumski Duh nas svugdje vodi kako bi obogaćivao naša djela.
EPIKTET: Isuse, kada se već toga dotičemo, što misliš da treba ispuniti u odnosu s Logosom?
ISUS: Jednostavno je, samo ljubi! Najprije Gospodina, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim. Ako to činiš u ustrajnosti, ljubit ćeš i bližnjeg kao sebe samoga, jer samo se takvim odnosom mogu otvoriti vrata srca za druge.
SENEKA: Ljubiti? To treba precizno odrediti. Što tvojim zemljacima uopće znači ta riječ? Na primjer, u našim gradovima ona se svodi na amor, odnosno na strastvenu neprijateljicu mudrosti, koja se ponaša poput divlje, neobuzdane kobile. To samo po sebi…
ISUS: Oprosti, upravo dolazi! Samo da vam predstavim Filipa, praktičnog i dosjetljivog brata, zar ne, Filipe?
SENEKA: Salve, Filipe!
ISUS: Gdje su ostali? Jeste li uspjeli skupiti sve kruhove?
FILIP: Već davno, sve je ovdje. Ali ostali smo igrati harpastum. Nije dugo trebalo… Andrija je, kao i inače, bez problema i istom cakom opet isprovocirao Petra. Idem nazad, čekaju me. Zbogom, uživajte s Učiteljem i oprezno slušajte pitanja, jer ne prihvaća svakakve odgovore.
ISUS: Ajde, ajde…bolje da se spremiš za Petrove taktike! Oprostite, pitao si za Ljubav. To otajstvo nije samo osjećaj, nego je i odluka da brinemo za druge. Ja Ljubav ne savjetujem, nego ju zapovijedam. Nema veće ljubavi od one koja posvećuje vrijeme i pažnju drugome. Takva ljubav prašta i ugodna je Bogu.
EPIKTET: Seneka, jel' tako da govori Marcusovim riječima?
ISUS: O kom Marcusu je riječ?
SENEKA: O dobrom caru. Zadivljeni smo onim što govori, ali nažalost, stalno je u nekim ratovima koje i sam prezire. Također je i uzor življenja nama koji smo u lakšim pozicijama od njega. Ali uz sve to, on nema ono što ti imaš… Iz tebe izbija čudna vatra koja ne da prostora ravnodušnosti. Kad ga već spominjemo, obećao je i on doći, a i mislim da je krenuo sa suprugom nedugo iza nas.
ISUS: Da, čuo sam mnogo toga o njemu. Ali ja nisam onaj za koga me drže vaši trgovci i sunarodnjaci. Nažalost, ne razumiju ni ovi kojima se u davna vremena objavio moj Otac, a kamoli oni do kojih Riječ još treba doći. Meni je Bog dao Duha i pomazao me da liječim srca slomljena i povijam duše ranjene. To činim jer mi je sve predao moj Otac, i nitko ne zna tko sam ja, osim Oca, ni tko je Otac, osim mene, i onoga kome ja to hoću otkriti.
EPIKTET: Samo malo. Ne trebamo sad pojednostavljivati stvari koje su već jednostavne, jer tako nas najčešće proždre nerazumijevanje. Zbunjuješ nas ovim primopredajama između tebe i Oca. Ovo sve zvuči kao zanimljiva pričica, ali Logos nije osoba! Logos je univerzalni um koji prožima svemir, a ne emocionalna ličnost.
ISUS: Slika Boga koja je vama dana, nadahnuta je od mog Oca, ali je zamrljana nepotpunim prianjanjem uz Riječ. Naročito jer se rascvjetala isključivo u razumu. Znam da ga ljubite čuvajući njegove zapovijedi po zakonu koji je uliven u vaša srca. Ali Bog je došao ovdje, među vama je! Zar mislite da vas Bog ne ljubi poput majke? Zar ne vjerujete da vas voli poput oca? Toliko vas ljubi, da je dao svoga jedinorođenog Sina, da nijedan koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima život vječni. Pogledajte se, molim vas. E tako… Ako su ti pogledi ispunjeni ljubavlju, u njima je Otac nebeski.
EPIKTET: Da, Isuse, donosiš novu i zanimljivu perspektivu. Znam da nam je sve dano i da dolazi iz jednog Izvora. Smatram da je u miru samo onaj tko živi u skladu s Bogom i njegovim zakonima, jer se oslanja na vječne istine. Jednostavno, prihvaćanje onoga što ne mogu promijeniti kao Božju volju siguran je put u slobodu, jer na koncu, nemamo kontrolu nad većinom događaja.
SENEKA: Daj, Epiktete, molim te! Zasigurno se slažemo oko ljudske nemoći i razlučivanja, ali ti si ekstreman u tome...
ISUS: Stani, kako to misliš?
SENEKA: O toj temi smo raspravljali u putu… Jasno je da mi nijedna nevolja ne može oduzeti moju unutarnju snagu. Ona je darovana od Boga i ništa se ne događa bez Božjeg dopuštenja. Dovoljno je učiniti što je u našoj moći, a ostalo jednostavno prepustiti. Naravno, istina je…
EPIKTET: A, dragi Seneka… Zar ne vidiš, Isuse, da on nema argumente za to što govori? Jednostavno te zavarava svojim arsenalom riječi koje prodaje carevim slugama na dvoru.
SENEKA: Ne, samo objašnjavam čovjeku da dijelimo ista stajališta, a različite osobnosti. Ovo mi je trebalo poslužiti kao uvod…
ISUS: Vama u putu sigurno nije bilo dosadno… A zašto smatraš da brat Epiktet ide u krajnost?
SENEKA: Objasnit ću ti primjerom: riječ je o jednom okrutnom stvoru čiji je Epiktet bio rob. Taj gospodar je bio jako okrutan prema njemu, a na poseban način se zabavljao njegovom nogom, s kojom je svakako imao problema. Ali Epiktet je uvijek reagirao na svoj način, ponavljajući: Molim te, nemoj to raditi, boli me, a mogla bi se i slomiti! Trpio je sve dok mu tiranin nije zavrnuo nogu do te mjere da se slomila. Zamisli kako je on reagirao… Zaškripao je zubima, nasmiješio se i, gledajući nogu, izjavio: Jesam li ti rekao da će se slomiti, pa je zatim, ustavši sa stola, odšepao do sobe.
EPIKTET: Istina, tako je bilo od riječi do riječi.
ISUS: Lijepo, zaista samo tako jak duh može oboružati tijelo. Znao si da Otac kuša tvoju volju za prihvaćanje njegovih nauma mira, a ne nesreće koja se uporno lažno predstavlja. Raduje me to, jer ti je jasno da su oprost i mir put u stalno rađanje nade.
EPIKTET: Isuse, posjeduju li bogataši i razvratnici vrlinu?
Nastavit će se…
