Srijeda, kažeš!? Opet te muči ta srijeda!? Znam da nije baš lako. Čovjek zna da je ponedjeljak težak, jer ipak nakon vikenda preko kojega redovito ljenčarimo sada moramo započeti novi radni tjedan.
________________ piše: fra Tihomir
Da, znam da te muči ta riječ „radni“. Ako ti je imalo lakše, ne pada ni meni baš lako. Ma lako bih ja da je to samo riječ. No, to nije riječ! To je nešto puno više. To je ono što te dovelo do ove srijede. To je rad, učenje, mučenje i mnoge druge stvari. Ne zaboravi i uživanje!
Srijeda, kažeš!? Hm! Sredina tjedna! Niti smo 'amo, a niti smo tamo. Ma što god
to bilo. Točno negdje, a opet nigdje. A jesi li razmišljao o tome da smo točno ondje gdje želimo biti? Ponekad mi se čini da se veselim kraju tjedna, a ponekad mi izgleda kao da mi je žao što vrijeme tako brzo prolazi, kao da želim ostati u onome što je prošlo. Ne znam je li i kod tebe tako!? Razmisli malo o toj srijedi! Izgleda kako je sve stvar osobnog poimanja stvari i vremena. Ako se osvrnemo malo iza sebe vidjet ćemo, računajući ponedjeljak kao prvi radni dan, kako su prošla tri dana, a mi smo u sredini. Znam da ti sada nije jasno kao govorim da su prošla tri dana, a srijeda je tek započela. Sjeti se da sam ti malo prije rekao kako je sve to stvar osobnom poimanja stvari i vremena. Ja to gledam drugačije. Za mene, čim nešto započne ono je i gotovo. Kako to? Jednostavno! Ako je nešto započelo ono ne može biti ne završeno. Završit će se, bez obzira s kakvim ishodom. Tako ti je to i sa srijedom. Ona ti je jednostavna. Čim započne računaj da je i završila. Potrebno je samo malo strpljenja! Kažeš kako kompliciram oko te srijede!? Uopće ne! Samo pokušavam sagledati stvari kao da se nalazimo u sredini. Pokušaj na ovaj način! Zamisli da se nalaziš na jednoj gredi koja se klacka te na taj način spaja dva svijeta. Jedan koji je iza tebe, jer ti si na sredini s pogledom prema naprijed, i jedan je ispred tebe. Ovaj svijet koji je iza poznat ti je, nema ništa nepoznato, znaš što se nalazi u njemu, kako si živio i što radio itd. A ovaj svijet koji je ispred tebe sasvim ti je nepoznat, o njemu ne znaš ništa. Istina, nešto si možda čuo, a možda čak i planirao, ali nije to sasvim realno. To je svijet koji je nestabilan, nepoznat i neotkriven. Možda je puno bolji, obećavajući, a možda je i lošiji od ovoga gdje si sada.
Kažeš da te mučim sa ovim razmišljanjem!? Pa prestani čitati! Ja ću nastaviti razmišljati sam za sebe, a ti ako želiš možeš čitati. Greda se polako klacka. Malo naprijed, malo natrag, malo naprijed pa opet malo natrag, pa na trenutak ostane na sredini – nigdje. Nakon toga se ponovno nagne malo naprijed te krajičkom oka možda možeš vidjeti što te tamo očekuje. No, to je prekratko i nestvarno. To je opet samo tvoja fantazija. Trenutak poslije greda se vraća natrag, vraća te u stvarnost. Sada je sve ponovno sigurno. Ah, možeš odahnuti! Sada si ponovno svjestan onoga što imaš i onoga što si imao. Sjeti se ponedjeljka i utorka! Ali, moraš biti svjestan da je to prošlost! To je nešto što je iza nas, nešto u što se ne možeš vratiti, nešto što se ne ponavlja, nešto što ne obećava. Hm! Baš si na sredini! Jasno. I ja s tobom! Ni meni nije drugačije, jer da je ne bih ni razmišljao o ovome.
Da, opet ta mučna srijeda! Ona je tako mučna i teška ako gledaš sa strahom naprijed. Ali, moraš znati kako ta ista srijeda puno obećava. Obećava više od onoga što je iza nas. Kako mislim, pitaš me!? Pa jednostavno. Ima više vremena pred nama, više mogućnosti za činiti dobro, više mogućnosti za uspjeh itd. itd. itd. Opet pobuna, a!? A što ako nas čeka neuspjeh? A što ako.... Možeš ti tako postavljati bezbroj pitanja. Znam ja da se sada javlja i strah, jer je sve neizvjesnost, a sada ti je dobro. Čak ti se i ime sviđa. Srijeda! Istina, i meni je dobro, čak ni ime nije loše, ali ne možemo ostati na srijedi. Ne možemo ostati na sada! Čeka nas sutra! Znam i kako ti se čini da je puno bolja srijeda nego kraj. I to je istina, ali ti ne možeš biti na srijedi, jer je ona samo jedna stanica koja vodi kraju. Ti moraš naprijed! Ne možeš se više klackati! Vrijeme teče! Samo malo? Kako samo malo? Do kada? Ok! Evo, ostalo ti je još par trenutaka. Do tada... Razmisli malo o tome kako srijeda vodi kraju koji je ujedno početak. Kako početak!? Joj pa ti si prepun pitanja! Dobro, dobro… I ja sam! Preko srijede idemo do četvrtka, a čim je četvrtak - tu ti je i petak. Sjeti se, rekao sam ti, kako je za mene početak nečega već i kraj. Došao si do vikenda kojemu se uvijek veseliš. Došao si i do nedjelje. Znam koliko ti znači ta nedjelja. Dan Gospodnji! Ej, ali ne zaboravi da si još na srijedi! Izgleda da ipak obećava! Ne možeš, ne smiješ i ne želiš ostati na srijedi! Ne želiš kvariti svoje raspoloženje sa mišlju da nisi ni do kuda stigao i da bi najradije odustao! Srijeda je baš dobra. Govori ti kako je pola puta iza tebe, a ispred tebe također pola. Ali ta druga polovica puno više obećava! Kreni! Da! Kreni! Kreni naprijed, jer ti je potreban samo jedan korak hrabrosti i malo snage! Ti to možeš! Kreni! I znaj, kada nešto započne ono je već i završilo! Koja je to filozofija!? Moja! Ishod ne znaš ali upravo u tome je izazov. Kreni!
Da, znam da te muči ta riječ „radni“. Ako ti je imalo lakše, ne pada ni meni baš lako. Ma lako bih ja da je to samo riječ. No, to nije riječ! To je nešto puno više. To je ono što te dovelo do ove srijede. To je rad, učenje, mučenje i mnoge druge stvari. Ne zaboravi i uživanje!
Srijeda, kažeš!? Hm! Sredina tjedna! Niti smo 'amo, a niti smo tamo. Ma što god
to bilo. Točno negdje, a opet nigdje. A jesi li razmišljao o tome da smo točno ondje gdje želimo biti? Ponekad mi se čini da se veselim kraju tjedna, a ponekad mi izgleda kao da mi je žao što vrijeme tako brzo prolazi, kao da želim ostati u onome što je prošlo. Ne znam je li i kod tebe tako!? Razmisli malo o toj srijedi! Izgleda kako je sve stvar osobnog poimanja stvari i vremena. Ako se osvrnemo malo iza sebe vidjet ćemo, računajući ponedjeljak kao prvi radni dan, kako su prošla tri dana, a mi smo u sredini. Znam da ti sada nije jasno kao govorim da su prošla tri dana, a srijeda je tek započela. Sjeti se da sam ti malo prije rekao kako je sve to stvar osobnom poimanja stvari i vremena. Ja to gledam drugačije. Za mene, čim nešto započne ono je i gotovo. Kako to? Jednostavno! Ako je nešto započelo ono ne može biti ne završeno. Završit će se, bez obzira s kakvim ishodom. Tako ti je to i sa srijedom. Ona ti je jednostavna. Čim započne računaj da je i završila. Potrebno je samo malo strpljenja! Kažeš kako kompliciram oko te srijede!? Uopće ne! Samo pokušavam sagledati stvari kao da se nalazimo u sredini. Pokušaj na ovaj način! Zamisli da se nalaziš na jednoj gredi koja se klacka te na taj način spaja dva svijeta. Jedan koji je iza tebe, jer ti si na sredini s pogledom prema naprijed, i jedan je ispred tebe. Ovaj svijet koji je iza poznat ti je, nema ništa nepoznato, znaš što se nalazi u njemu, kako si živio i što radio itd. A ovaj svijet koji je ispred tebe sasvim ti je nepoznat, o njemu ne znaš ništa. Istina, nešto si možda čuo, a možda čak i planirao, ali nije to sasvim realno. To je svijet koji je nestabilan, nepoznat i neotkriven. Možda je puno bolji, obećavajući, a možda je i lošiji od ovoga gdje si sada. Kažeš da te mučim sa ovim razmišljanjem!? Pa prestani čitati! Ja ću nastaviti razmišljati sam za sebe, a ti ako želiš možeš čitati. Greda se polako klacka. Malo naprijed, malo natrag, malo naprijed pa opet malo natrag, pa na trenutak ostane na sredini – nigdje. Nakon toga se ponovno nagne malo naprijed te krajičkom oka možda možeš vidjeti što te tamo očekuje. No, to je prekratko i nestvarno. To je opet samo tvoja fantazija. Trenutak poslije greda se vraća natrag, vraća te u stvarnost. Sada je sve ponovno sigurno. Ah, možeš odahnuti! Sada si ponovno svjestan onoga što imaš i onoga što si imao. Sjeti se ponedjeljka i utorka! Ali, moraš biti svjestan da je to prošlost! To je nešto što je iza nas, nešto u što se ne možeš vratiti, nešto što se ne ponavlja, nešto što ne obećava. Hm! Baš si na sredini! Jasno. I ja s tobom! Ni meni nije drugačije, jer da je ne bih ni razmišljao o ovome.
Da, opet ta mučna srijeda! Ona je tako mučna i teška ako gledaš sa strahom naprijed. Ali, moraš znati kako ta ista srijeda puno obećava. Obećava više od onoga što je iza nas. Kako mislim, pitaš me!? Pa jednostavno. Ima više vremena pred nama, više mogućnosti za činiti dobro, više mogućnosti za uspjeh itd. itd. itd. Opet pobuna, a!? A što ako nas čeka neuspjeh? A što ako.... Možeš ti tako postavljati bezbroj pitanja. Znam ja da se sada javlja i strah, jer je sve neizvjesnost, a sada ti je dobro. Čak ti se i ime sviđa. Srijeda! Istina, i meni je dobro, čak ni ime nije loše, ali ne možemo ostati na srijedi. Ne možemo ostati na sada! Čeka nas sutra! Znam i kako ti se čini da je puno bolja srijeda nego kraj. I to je istina, ali ti ne možeš biti na srijedi, jer je ona samo jedna stanica koja vodi kraju. Ti moraš naprijed! Ne možeš se više klackati! Vrijeme teče! Samo malo? Kako samo malo? Do kada? Ok! Evo, ostalo ti je još par trenutaka. Do tada... Razmisli malo o tome kako srijeda vodi kraju koji je ujedno početak. Kako početak!? Joj pa ti si prepun pitanja! Dobro, dobro… I ja sam! Preko srijede idemo do četvrtka, a čim je četvrtak - tu ti je i petak. Sjeti se, rekao sam ti, kako je za mene početak nečega već i kraj. Došao si do vikenda kojemu se uvijek veseliš. Došao si i do nedjelje. Znam koliko ti znači ta nedjelja. Dan Gospodnji! Ej, ali ne zaboravi da si još na srijedi! Izgleda da ipak obećava! Ne možeš, ne smiješ i ne želiš ostati na srijedi! Ne želiš kvariti svoje raspoloženje sa mišlju da nisi ni do kuda stigao i da bi najradije odustao! Srijeda je baš dobra. Govori ti kako je pola puta iza tebe, a ispred tebe također pola. Ali ta druga polovica puno više obećava! Kreni! Da! Kreni! Kreni naprijed, jer ti je potreban samo jedan korak hrabrosti i malo snage! Ti to možeš! Kreni! I znaj, kada nešto započne ono je već i završilo! Koja je to filozofija!? Moja! Ishod ne znaš ali upravo u tome je izazov. Kreni! 
