Vjera u Boga je nemoguća ako čovjek ne moli. Koliko molim toliko vjerujem i koliko vjerujem toliko molim. Molitva i vjera idu zajedno. Kad čovjek prestane moliti i vjera sahne sve do ugasnuća.
Gospina poruka, 25. lipnja 2012.
„Draga djeco, s velikom nadom u srcu i danas vas pozivam na molitvu. Ako molite, dječice, vi ste sa mnom i tražite volju moga Sina i živite je. Budite otvoreni i živite molitvu i u svakom momentu neka vam ona bude začin i radost vaše duše. Ja sam s vama i za sve vas zagovaram pred mojim Sinom Isusom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Na trideset prvu obljetnicu svojih ukazanja Gospa nas iznova poziva na molitvu. Od prvog dana ukazanja sve njezine poruke isprepletene su pozivima na molitvu. Mnoštvo njezinih poziva na molitvu govore nam o životnoj važnosti i potrebi molitve. Djevica Marija, s nama koji smo njezina djeca, ne gubi nadu unatoč mnoštvu onih koji ne čuju njezin glas koji poziva, a ne prisiljava, potiče, a ne prijeti. Ona ne gubi nadu i onda kad se po ljudsku čini da je sve uzaludno i besmisleno. Ona se nada jer je oslonjena na Boga, jer nam govori majčinske riječi iz Božjeg srca koje želi spasiti i darovati nam svoju milost i ljubav.
U središtu i ove Gospine poruke je poziv na molitvu. Molitva nije tek nešto usputno u životu vjernika nego se bez molitve ne može biti vjernik, kršćanin. Bez molitve ne možemo „biti s Gospom“ niti možemo prepoznati i tražiti volju Božju u svome životu. Molitva je životna potreba, a ne tek neko pobožno djelo koje činimo.
Katekizam Katoličke Crkve citira sv. Alfonsa de Liguorija: „Tko moli, sigurno se spašava, tko ne moli, sigurno je osuđen.“ Crkva time tvrdi da čovjek koji moli ne može propasti. Vjera u Boga je nemoguća ako čovjek ne moli. Koliko molim toliko vjerujem i koliko vjerujem toliko molim. Molitva i vjera idu zajedno. Kad čovjek prestane moliti i vjera sahne sve do ugasnuća.
André Louf, cistercit, kaže: „Nekoć čovjek nije sumnjao u molitvu kao takvu. Molitva je bila jedna vježba među ostalim vježbama. Danas se odjednom sve promijenilo. Ne znamo više da li molimo, čak ni to je li molitva još moguća. Nekada se činila možda previše laganom, danas izgleda nevjerojatno teškom.“
Sigurno je da je molitva Božja milost. Bog započinje molitvu u nama. Molitva je i zapovijed koju treba izvršiti i duboka potreba duha. Razmatranje, svjesno i voljno obraćanje Bogu, to su darovi koji dolaze odozgo. Istina, Gospodin ih može dati ne moleći ih. On čini sa svojim dobrima ono što on hoće i zašto bi nam oko bilo zlobno zato što je on dobar i velikodušan? Zar nije prva stvar koju bi trebalo činiti – umjesto da budemo žalosni zato što nam se čini da je nismo primili – da prosimo onoga koji nam je može dati više nego što želimo i zamislimo? Treba moliti od Boga Duha molitve kao milost, moliti je započinjući molitvu.
Znamo kako je najteže ljude potaknuti, duhovno probuditi i zainteresirati za molitvu. Upravo u Međugorju kroz proteklih trideset jednu godinu događa se čudo milosti da se mnogi ljudi duhovno bude i doživljavaju potrebu za molitvom i obraćenjem. To ne znači da svi koji dođu u Međugorje osjete i dožive potrebu za molitvom i da se duhovno probude. Kao što je svaka osoba jedno otajstvo tako je i molitva otajstvo. To otajstvo je duboko skriveno u dubinama našega srca. Potreba za molitvom, koju tako jako u svojim porukama naglašava Blažena Djevica Marija, najdublja je čežnja našega srca.
Negdje sam pročitao jednu zanimljivu rečenicu: „U raju zemaljskom Adam je molio kao što je disao.“ Adam je prije grijeha bio u savršenom skladu s Bogom, s Božjom milošću. Zato je njegovo disanje bilo molitva koja ga je povezivala s Bogom. Problemi su nastala kada je grijehom ta nit prekinuta. Unatoč tome ostala je trajna čežnja i potreba da budemo u skladu s Bogom.
Molitva je razgovor s Bogom. U samom Bogu nalazi se izvorna molitva. Upravo je tajna Presvetog Trojstva u tome što se događa neprestani razgovor između Oca, Sina i Duha Svetoga. Naši razgovori obično su površni. Ili su samo brbljanje ili govor bez sadržaja. Razmjenjujemo površne misli ili čak riječima ponekad sakrivamo što mislimo. U samome Bogu nije samo potpuna iskrenost nego i potpuno prihvaćanje. Ono što Otac i Sin razmjenjuju nisu samo misli nego oni razmjenjuju sami sebe. Ovaj neprestani dijalog ljubavi između Oca i Sina jest Duh Sveti. Kako kaže sv. Bernard od Clairvaux-a: „Duh Sveti je sami poljubac ljubavi.“ Bog time što je postao čovjekom objavio nam je da je On po samoj svojoj naravi dijalog, molitva. Bog u svojoj najdubljoj biti jest molitva.
Djevica Marija, ništa drugo ne želi nego nas uvesti u tajnu Presvetog Trojstva, u tajnu Božjeg života kako bismo ušli u živi odnos s Bogom po molitvi te u sebi imali od onog života kojeg nam je Isus obećao dati.
Valja nam početi od sebe, ne očekujući da drugi počnu moliti, da se drugi počnu obraćati, praštati i živjeti po Božjoj volji. Sveta Katarina Sijenska na pitanje kako se boriti s neredom u svijetu odgovorila je: „Nered u svijetu - to sam ja“. Bog po našoj molitvi želi ući u taj nered i voditi nas putem savršenstva. A ne postoji neki drugi put osim onog na koji nas poziva Djevica Marija. Sveta Terezija Avilska potvrđuje Gospine riječi i pozive: „Postoji samo jedan put do savršenstva, a to je molitva. Ako vam itko kaže nešto drugo, zavarava vas.“
Molitva
Marijo, danas te izabirem u nazočnosti svega zbora nebeskoga za svoju majku i kraljicu. Predajem ti i posvećujem ti, u svoj podložnosti i ljubavi svoje tijelo i svoju dušu, sva svoja nutarnja i vanjska dobra i iste vrijednosti mojih dobrih dijela iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Tebi predajem puno pravo da raspolažeš sa mnom i sa svim stvarima koje meni pripadaju, i to bez ikakve iznimke. Sve neka bude po tvojoj volji, na veću slavu Božju u ovom vremenu i u vječnosti. Amen.
(Čin predanja Mariji sv. Ljudevita Marije Grignon de Monforta)
Marijo, majko nade, moli za nas!
piše: fra Ljubo Kurtović
