Cvijet o kojem Gospa govori u svojoj poruci mogli bismo usporediti sa vlastitim srcem. Naše srce živi onoliko koliko se otvori svjetlu, toplini i zrakama Božjeg srca i ljubavi. Srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga.
Poruka, 25. travanj 2013.
„Draga djeco! Molite, molite, samo molite dok se vaše srce otvori u vjeru kao cvijet koji se otvara toplim zrakama sunca. Ovo je vrijeme milosti koje vam Bog daje po mojoj prisutnosti a vi ste daleko od mog srca, zato vas pozivam na osobno obraćenje i obiteljsku molitvu. Neka vam Sveto pismo uvijek bude poticaj. Sve vas blagoslivljem mojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Blažena Djevica Marija nam i ovom porukom, kao i u prethodnim porukama, želi probuditi čežnju za Bogom koji je najdublji temelj našeg postojanja. Put do otkrivanja tog temelja našega života je molitva. Molitva nas otvara i uvodi u stvarnost vjere i povjerenja. Gospa koristi sliku iz prirode, tj. cvijet. Cvijet može živjeti zato jer se otvara zrakama i toplini sunca. Tako je i s našim duhovnim životom. Naše otvaranje srca ne događa se samo od sebe, mehanički, po nekoj unaprijed određenoj zakonitosti. Otvaranje srca događa se u slobodi i slobodnim pristankom naše volje na Božji poziv i poticaje. Susret između Boga i nas događa se uvijek po Božjoj inicijativi. Bog uvijek čini prvi korak prema nama, te očekuje naš odgovor. Zato Isus kaže: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (Otk 3, 20).
Cvijet o kojem Gospa govori u svojoj poruci mogli bismo usporediti sa vlastitim srcem. Naše srce živi onoliko koliko se otvori svjetlu, toplini i zrakama Božjeg srca i ljubavi. Srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga. Srce je nutarnja stvarnost čovjeka koja je skrivena pogledima. Srce se očituje po našem vanjskom ponašanju, djelovanju i govoru. Isto tako naše ponašanje i riječi mogu prikriti ono što je u srcu. Čovjek posjeduje tu strašnu sposobnost da bude dvoličan. Samo Bog istražuje i ispituje srca i bubrege. Boga ne možemo prevariti kao što možemo prevariti čovjeka. Čovjek gleda očima a Gospodin gleda što je u srcu.
Potrebno nam je dublje pogledati u svoju nutrinu, tj. u vlastito srce. Nažalost, obično živimo na površini, u plićaku duhovnog života. Samima sebi smo nepoznanica jer nam je srce zaspalo i zatvoreno. Zato nas Gospa upozorava kako smo daleko od njezinog srca. Budući da živimo u tijelu lakše nas privuče sve ono što je vanjsko. Lakše se priklonimo onome što možemo vidjeti, čuti i površinski doživjeti.
Isus će često upozoriti svoje slušatelje kako im je srce zatvoreno, tvrdo i sporo da vjeruje. To je srce koje je oblikovano mjerilima svijeta koji ima svoje kratkotrajne vrijednosti drugačije od evanđeoskih. Put koji nam pokazuje i na koji nas potiče Djevica Marija je molitva koja nas uvodi u vjeru. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti koje postoje jedna uz drugu. Molitva i vjera idu zajedno. Koliko molim, toliko vjerujem, i obratno.
Suvremeni čovjek zaražen je neprestanom aktivnošću i potrebom biti produktivan. U takvom okružju od njega se očekuje da mora od sebe sve više davati drugima. Što može dati? Možemo dati samo ono što smo primili i što imamo. Možemo primiti od Boga samo ono što ga zamolimo. On nikada ne će i ne želi na silu ulaziti u naša srca i naše živote.
Isus koji je Božji Sin, također je molio, čak i po cijenu sna. Ako želimo biti Isusovi onda nam preostaje prijeći onaj put koji nam je On pokazao. A Isus nam nije samo pokazao put, nego je On naš Put, Istina i Život.
Pomozimo našoj nebeskoj Majci Mariji kako bi nam mogla pomoći dovesti nas Isusu izvoru života i sve punine.
Molitva
Djevice Marijo, hvala ti za tvoju prisutnost i za tvoju strpljivost s nama, tvojom djecom. Hvala ti što ne odustaješ od nas, ni onda kad smo daleko od tvog srca. Hvala ti za tvoje majčinsko srce koje ne prestaje dozivati svoju djecu koja se gube u računicama, tjeskobama i površnostima vlastitog života. Hvala ti što ne prestaješ uvijek iznova govoriti svoj Da Bogu. Hvala ti za tvoje otvoreno srce po kojem nas Bog i danas doziva i privlači k sebi.
Hvala ti za svako srce koje se duhovno probudilo, progledalo i ozdravilo po tvojoj prisutnosti u Međugorju. Neka tvoje riječi koje nam upućuješ i koje nam dolaze iz tvog Bezgrješnog srca dotaknu naša tjeskobna, tvrda i zatvorena srca kako bismo mogli otkriti puninu radosti koju nam Bog želi darovati. Amen.
piše: fra Ljubo Kurtović
„Draga djeco! Molite, molite, samo molite dok se vaše srce otvori u vjeru kao cvijet koji se otvara toplim zrakama sunca. Ovo je vrijeme milosti koje vam Bog daje po mojoj prisutnosti a vi ste daleko od mog srca, zato vas pozivam na osobno obraćenje i obiteljsku molitvu. Neka vam Sveto pismo uvijek bude poticaj. Sve vas blagoslivljem mojim majčinskim blagoslovom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Blažena Djevica Marija nam i ovom porukom, kao i u prethodnim porukama, želi probuditi čežnju za Bogom koji je najdublji temelj našeg postojanja. Put do otkrivanja tog temelja našega života je molitva. Molitva nas otvara i uvodi u stvarnost vjere i povjerenja. Gospa koristi sliku iz prirode, tj. cvijet. Cvijet može živjeti zato jer se otvara zrakama i toplini sunca. Tako je i s našim duhovnim životom. Naše otvaranje srca ne događa se samo od sebe, mehanički, po nekoj unaprijed određenoj zakonitosti. Otvaranje srca događa se u slobodi i slobodnim pristankom naše volje na Božji poziv i poticaje. Susret između Boga i nas događa se uvijek po Božjoj inicijativi. Bog uvijek čini prvi korak prema nama, te očekuje naš odgovor. Zato Isus kaže: „Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom“ (Otk 3, 20).
Cvijet o kojem Gospa govori u svojoj poruci mogli bismo usporediti sa vlastitim srcem. Naše srce živi onoliko koliko se otvori svjetlu, toplini i zrakama Božjeg srca i ljubavi. Srce je mjesto gdje čovjek susreće Boga. Srce je nutarnja stvarnost čovjeka koja je skrivena pogledima. Srce se očituje po našem vanjskom ponašanju, djelovanju i govoru. Isto tako naše ponašanje i riječi mogu prikriti ono što je u srcu. Čovjek posjeduje tu strašnu sposobnost da bude dvoličan. Samo Bog istražuje i ispituje srca i bubrege. Boga ne možemo prevariti kao što možemo prevariti čovjeka. Čovjek gleda očima a Gospodin gleda što je u srcu.
Potrebno nam je dublje pogledati u svoju nutrinu, tj. u vlastito srce. Nažalost, obično živimo na površini, u plićaku duhovnog života. Samima sebi smo nepoznanica jer nam je srce zaspalo i zatvoreno. Zato nas Gospa upozorava kako smo daleko od njezinog srca. Budući da živimo u tijelu lakše nas privuče sve ono što je vanjsko. Lakše se priklonimo onome što možemo vidjeti, čuti i površinski doživjeti.
Isus će često upozoriti svoje slušatelje kako im je srce zatvoreno, tvrdo i sporo da vjeruje. To je srce koje je oblikovano mjerilima svijeta koji ima svoje kratkotrajne vrijednosti drugačije od evanđeoskih. Put koji nam pokazuje i na koji nas potiče Djevica Marija je molitva koja nas uvodi u vjeru. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti koje postoje jedna uz drugu. Molitva i vjera idu zajedno. Koliko molim, toliko vjerujem, i obratno. Suvremeni čovjek zaražen je neprestanom aktivnošću i potrebom biti produktivan. U takvom okružju od njega se očekuje da mora od sebe sve više davati drugima. Što može dati? Možemo dati samo ono što smo primili i što imamo. Možemo primiti od Boga samo ono što ga zamolimo. On nikada ne će i ne želi na silu ulaziti u naša srca i naše živote.
Isus koji je Božji Sin, također je molio, čak i po cijenu sna. Ako želimo biti Isusovi onda nam preostaje prijeći onaj put koji nam je On pokazao. A Isus nam nije samo pokazao put, nego je On naš Put, Istina i Život.
Pomozimo našoj nebeskoj Majci Mariji kako bi nam mogla pomoći dovesti nas Isusu izvoru života i sve punine.
Molitva
Djevice Marijo, hvala ti za tvoju prisutnost i za tvoju strpljivost s nama, tvojom djecom. Hvala ti što ne odustaješ od nas, ni onda kad smo daleko od tvog srca. Hvala ti za tvoje majčinsko srce koje ne prestaje dozivati svoju djecu koja se gube u računicama, tjeskobama i površnostima vlastitog života. Hvala ti što ne prestaješ uvijek iznova govoriti svoj Da Bogu. Hvala ti za tvoje otvoreno srce po kojem nas Bog i danas doziva i privlači k sebi.
Hvala ti za svako srce koje se duhovno probudilo, progledalo i ozdravilo po tvojoj prisutnosti u Međugorju. Neka tvoje riječi koje nam upućuješ i koje nam dolaze iz tvog Bezgrješnog srca dotaknu naša tjeskobna, tvrda i zatvorena srca kako bismo mogli otkriti puninu radosti koju nam Bog želi darovati. Amen.
piše: fra Ljubo Kurtović
