Patnja sjedinjena i življena s Isusom i njegovom patnjom može postati prigoda za produbljenje našega života. Patnja nas može na taj način izvući iz površnosti i uhodanosti života.
Poruka, 25. ožujka 2013.
„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu pozivam vas da uzmete u ruke križ mog ljubljenog Sina Isusa i da razmišljate o njegovoj muci i smrti. Neka vaše patnje budu sjedinjene u njegovoj patnji i ljubav će pobijediti, jer On koji je ljubav sam sebe je dao iz ljubavi da spasi svakog od vas. Molite, molite, molite dok ljubav i mir ne zavladaju u vašim srcima. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Gospina poruka nam dolazi u ovom svetom vremenu, dok proživljavamo svete dane Velikog tjedna. U središtu ovih dana je Isusov križ kojem nas Gospa želi približiti, i zato kaže: Uzmite u ruke križ, a to znači uzmite ga i prihvatite svojim srcem.
Duga ljudska povijest ispunjena je patnjama i križevima. U tom moru ljudske patnje i križeva postoji samo jedan križ koji se razlikuje od svih drugih križeva. To je Isusov križ. Trebamo biti svjesni da križ ne dolazi s neba. Križ nije napravila ruka Oca nebeskoga. Križ i patnja dolaze iz ljudske ruke. Isusov križ razlikuje se od svih drugih križeva jer se na tom križu pokazala sila i slava Božja.
Sila i slava Božja je u tome što Isus i na križu misli na nas. Misli i na one koji ga razapinju. Dok Isus u patnji umire na križu vojnici bacaju kocku kome će pripasti njegove haljine i tako se nastoje obogatiti patnjom drugih. Isus ide do kraja u svom sništenju i darivanju za nas. S križa čujemo riječi koje nitko od ljudi do tada izgovorio nije: Oprosti im, ne znaju što čine. Upravo u trenutku dok ga izruguju i ismijavanjem ubijaju Isus ostaje povezan s izvorom dobrote.
Došao je Isus na svijet gol i siromašan, i iz svijeta odlazi potpuno gol i siromašan. Zato do kraja može razumjeti one koji su u bijedi i siromaštvu. Kad pogledamo na Isusov križ vidimo golo i izmučeno tijelo, ali očima vjere vidimo svemoć i silu Božju. Potrebne su nam oči vjere kojima ćemo vidjeti snagu Božju koja je prisutna i danas u nama i među nama.
Isus je prvi prošao križni put, te tako ušao u sve patnje i križeve. Podmetnuo je svoje lice da ga pljuskaju, dopustio je da ga ismijavaju, kleveću i lažu protiv njega. Podmetnuo je svoja leđa i svoj život da bi nas oživio. Tako je postao oslonac svakom patniku. Tako Isusova patnja daje smisao svim našim patnjama i stradanjima.
„Neka vaše patnje budu sjedinjene u njegovoj patnji“ – govori nam Majka Isusova. Nakon Isusove patnje sve naše patnje dobivaju novi smisao i svjetlo. Patnja sjedinjena i življena s Isusom i njegovom patnjom može postati prigoda za produbljenje našega života. Patnja nas može na taj način izvući iz površnosti i uhodanosti života. Patnja može preobraziti naše misli i dati nam snage za nove korake i nove životne putove. Patnja nas najsnažnije sjedinjuje s Bogom i sa svima koji pate. Patnja nam pomaže otkinuti se od sebičnih i malih ciljeva i povesti nas visoko iznad uskoće i sebičnosti našeg srca. Patnja nas odvezuje od robovanja kratkotrajnim uspjesima,pohvalama, ljudskim mišljenjima i obzirima. Patnja življena s Isusom nas sigurno vodi do uskrsnuća. Istinski neprijatelj naše radosti nije patnja nego grijeh. Patnja nas može pročistiti za istinsku radost.
Isus nam nije obećao raj na zemlji nego nam jasno kaže: "Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“ (Mt 16, 24). On je prvi prošao taj put muke, poniženja i vlastitog sništenja za nas i za naše spasenje. Isus nam je jasno pokazao put. To je uski put koji vodi u život. To je put odreknuća sebe i svoje volje kako bismo zadobili novi život.
I onda kad ga njegovi učenici ne razumiju Isus se snizuje još više, sve do darivanja vlastitog tijela i krvi za nas. Isus je sebe učinio komadićem kruha i gutljajem vina: „Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje, i ja u njemu“ (Iv 6, 55-56). Dar je dragocjeniji time što darovatelj u njega više unosi sebe. Tako raste vrijednost dara. Kristov dar nama je neprocjenjiv jer on u njega ulaže svega sebe. Kod Isusa dar i darovatelj su jedno.
Budimo zahvalna srca kako bismo mogli primiti Isusov dar. To je dar njegova predanog života za nas. Puninu i ljubav Isusova predanog života iskusila Djevica Marija. Dopustimo joj da i nas povede do tog izvora života.
Molitva
Blažena Djevice Marijo, Ti koja si stajala na Kalvariji podno križa svoga Sina, isprosi nam ustrajnost i nadu i u našim najtežim patnjama i križevima. Ti si iskusila najdublju patnju gledajući izmučenog i odbačenog svoga Sina, isprosi nam milost i nadu kad proživljavamo nerazumijevanje i ismijavanje. Ne dopusti da ikada upadnemo u napast odbacivanja i prezira drugih.
Želimo čuti i poslušati Isusove riječi s križa: Evo ti majke. Želimo te uzeti u svoju kuću, u svoje srce, poput apostola Ivana. Želimo od tebe učiti vjerovati i ljubiti Isusa kako bismo i sami mogli postajati sve sličniji njemu.
piše: fra Ljubo Kurtović
