Molitva i vjera idu zajedno. Ne može se biti vjernik bez molitve. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti, već su vrlo tijesno povezane. Pitanje molitve je presudno pitanje za svakog kršćanina.
Poruka, 25. svibanj 2013.
„Draga djeco! Danas vas pozivam da budete jaki i odlučni u vjeri i molitvi, sve dok vaše molitve ne budu tako jake da otvore srce mog ljubljenog sina Isusa. Molite dječice, molite bez prestanka dok se vaše srce ne otvori Božjoj ljubavi. Ja sam s vama i za sve vas zagovaram i molim za vaše obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Djevica Marija nas poziva biti jaki i odlučni u vjeri i molitvi. U riječima Gospine poruke čujemo odjek Isusovih riječi i poziva: „Ustrajno molite, i davat će vam se! Tražite, i nalazit ćete! Kucajte, i otvarat će vam se!“ (Lk 11, 9). Isus ohrabruje svoje apostole i učenike do kraja svijeta kako bi se ohrabrili i usudili kucati na vrata Božjeg srca. Ono što je Isus govorio to je i činio. Evanđelist Marko piše: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“ (Mk 1, 35). To je Isusova pouka za nas koji smo zaraženi aktivizmom. Drugima možemo dati samo ono što smo od Boga primili. U molitvi se događa darivanje nas Bogu i primanje od Njega Njegovih darova.
Najbolje se uči moliti moleći. Molitva je zadatak koji neprestano stoji pred nama. Tajna molitve je glad za Bogom, to je ona glad koja dolazi iz veće dubine od one osjećaja i govora. Najbolje učiš moliti u trenucima kad ne možeš moliti, kad osjećaš bezvoljnost i nedostatak želje za molitvom. Može se u molitvi dogoditi da nemamo što ponuditi Bogu. Preostaje nam to svoje „ništa“, svoju potpunu bespomoćnost i siromaštvo predati Bogu. Predati sebe Bogu takvi kakvi jesmo. To može biti najbolja molitva koja nas vodi k ostvarenju žive vjere u Gospodina.
Molitva i vjera idu zajedno. Ne može se biti vjernik bez molitve. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti, već su vrlo tijesno povezane. Pitanje molitve je presudno pitanje za svakog kršćanina. Molitva je sredstvo, put koji nas vodi k promjeni, obraćenju i u konačnici k Bogu. Sveta Terezija Avilska kaže: „Ako vam netko kaže kako ima neki drugi put do Boga osim molitve, ne vjerujte mu jer vas laže.“ Sv. Nikola iz Flua kaže: "Bog zna u molitvu unijeti takvo raspoloženje kao da se spremaš na ples, ali i takvo kao da ideš u boj."
Svi učitelji duhovnog života se slažu kako nikada nije bilo lako moliti. Molitva je život. Molitva nema smisla, nije stvarnost, ako nije čvrsto usidrena u životu. Postoje ljudi koji kada započinju molitvu oblače kao neki „molitveni ogrtač“. Nakon izvjesnog vremena ga skidaju i vraćaju se stvarnosti života. To je bježanje od života a ne molitva. Takva molitva nije stvarna. Sve životne radosti i nevolje mogu i trebam staviti u molitvu. Teškoća koja se može javiti u molitvi jest kruženje oko samih sebe i gledanje u sebe. Molitva nije gledanje u sebe nego gledanje Boga. Okrećući svoje misli, svoj duh i srce Kristu sve više i više upoznajem samoga sebe.
Početak molitve je spoznaja da smo ljubljeni, voljeni i prihvaćeni od Boga. „U ljubavi nas predodredi da postanemo njegovi sinovi po Isusu Kristu, i d a po odluci njegove volje k njemu dođemo“ (Ef 1, 5). „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Dopustiti Bogu da nas ljubi. Ne stvarati u sebi zapreke Njegovoj ljubavi. To je najopušteniji i najplodonosniji stav koji možemo zauzeti. Kao odgovor na Božju ljubav u nama se rađa klanjanje. Klanjati se Bogu znači izručiti se Njemu i Njegovoj volji. Bog može raspolagati sa mnom. To je stav Djevice Marije: „Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38).
U molitvi nam silno pomaže Božja riječ, Sveto pismo. Sveto pismo je Božji govor koji odjekuje kroz sva vremena i želi odjeknuti i u meni. Po svojoj riječi i danas Gospodin želi meni nešto osobno reći. Važno je u molitvi imati stav dječaka Samuela kako ga je poučio svećenik Eli: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3,9). Gospodin ne prestaje i danas govoriti, pozivati i usmjeravati. Pitanje je ima li onih koji će ga slušati? Gospina poruka ovog mjeseca računa s onima koji će poslušati i u život staviti ove njezine majčinske riječi.
Molitva
Djevice Marijo, Ti si blagoslovljena jer si povjerovala. Evanđelist o Tebi govori: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ Ti si pamćenje Crkve, Crkva od tebe, Marijo, uči da biti Majka znači biti živo pamćenje, da znači čuvati i razmatrati u srcu događaje radosne, žalosne i slavne. Ti si, Djevice Marijo, čuvala, pamtila i razmišljala u svom srcu o svim djelima svoga Sina i o svojim djelima, kao djelima Majke koja je uključena u sve što se tiče tvoga Sina. Ti si pamćenje Crkve. U tvome životu zrcali se i naš život. Nauči nas, Majko Marijo, moliti preko događaja u našem životu kao što si ti znala moliti i prikazivati Gospodinu sve što ti se događalo u životu. Nauči nas moliti, vjerovati i ljubiti Gospodina kao što si ti to činila. Amen.
piše: fra Ljubo Kurtović
„Draga djeco! Danas vas pozivam da budete jaki i odlučni u vjeri i molitvi, sve dok vaše molitve ne budu tako jake da otvore srce mog ljubljenog sina Isusa. Molite dječice, molite bez prestanka dok se vaše srce ne otvori Božjoj ljubavi. Ja sam s vama i za sve vas zagovaram i molim za vaše obraćenje. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Djevica Marija nas poziva biti jaki i odlučni u vjeri i molitvi. U riječima Gospine poruke čujemo odjek Isusovih riječi i poziva: „Ustrajno molite, i davat će vam se! Tražite, i nalazit ćete! Kucajte, i otvarat će vam se!“ (Lk 11, 9). Isus ohrabruje svoje apostole i učenike do kraja svijeta kako bi se ohrabrili i usudili kucati na vrata Božjeg srca. Ono što je Isus govorio to je i činio. Evanđelist Marko piše: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše“ (Mk 1, 35). To je Isusova pouka za nas koji smo zaraženi aktivizmom. Drugima možemo dati samo ono što smo od Boga primili. U molitvi se događa darivanje nas Bogu i primanje od Njega Njegovih darova. Najbolje se uči moliti moleći. Molitva je zadatak koji neprestano stoji pred nama. Tajna molitve je glad za Bogom, to je ona glad koja dolazi iz veće dubine od one osjećaja i govora. Najbolje učiš moliti u trenucima kad ne možeš moliti, kad osjećaš bezvoljnost i nedostatak želje za molitvom. Može se u molitvi dogoditi da nemamo što ponuditi Bogu. Preostaje nam to svoje „ništa“, svoju potpunu bespomoćnost i siromaštvo predati Bogu. Predati sebe Bogu takvi kakvi jesmo. To može biti najbolja molitva koja nas vodi k ostvarenju žive vjere u Gospodina.
Molitva i vjera idu zajedno. Ne može se biti vjernik bez molitve. Molitva i vjera nisu zasebne stvarnosti, već su vrlo tijesno povezane. Pitanje molitve je presudno pitanje za svakog kršćanina. Molitva je sredstvo, put koji nas vodi k promjeni, obraćenju i u konačnici k Bogu. Sveta Terezija Avilska kaže: „Ako vam netko kaže kako ima neki drugi put do Boga osim molitve, ne vjerujte mu jer vas laže.“ Sv. Nikola iz Flua kaže: "Bog zna u molitvu unijeti takvo raspoloženje kao da se spremaš na ples, ali i takvo kao da ideš u boj."
Svi učitelji duhovnog života se slažu kako nikada nije bilo lako moliti. Molitva je život. Molitva nema smisla, nije stvarnost, ako nije čvrsto usidrena u životu. Postoje ljudi koji kada započinju molitvu oblače kao neki „molitveni ogrtač“. Nakon izvjesnog vremena ga skidaju i vraćaju se stvarnosti života. To je bježanje od života a ne molitva. Takva molitva nije stvarna. Sve životne radosti i nevolje mogu i trebam staviti u molitvu. Teškoća koja se može javiti u molitvi jest kruženje oko samih sebe i gledanje u sebe. Molitva nije gledanje u sebe nego gledanje Boga. Okrećući svoje misli, svoj duh i srce Kristu sve više i više upoznajem samoga sebe.
Početak molitve je spoznaja da smo ljubljeni, voljeni i prihvaćeni od Boga. „U ljubavi nas predodredi da postanemo njegovi sinovi po Isusu Kristu, i d a po odluci njegove volje k njemu dođemo“ (Ef 1, 5). „Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Dopustiti Bogu da nas ljubi. Ne stvarati u sebi zapreke Njegovoj ljubavi. To je najopušteniji i najplodonosniji stav koji možemo zauzeti. Kao odgovor na Božju ljubav u nama se rađa klanjanje. Klanjati se Bogu znači izručiti se Njemu i Njegovoj volji. Bog može raspolagati sa mnom. To je stav Djevice Marije: „Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj!“ (Lk 1, 38). U molitvi nam silno pomaže Božja riječ, Sveto pismo. Sveto pismo je Božji govor koji odjekuje kroz sva vremena i želi odjeknuti i u meni. Po svojoj riječi i danas Gospodin želi meni nešto osobno reći. Važno je u molitvi imati stav dječaka Samuela kako ga je poučio svećenik Eli: „Govori, Gospodine, sluga tvoj sluša“ (1 Sam 3,9). Gospodin ne prestaje i danas govoriti, pozivati i usmjeravati. Pitanje je ima li onih koji će ga slušati? Gospina poruka ovog mjeseca računa s onima koji će poslušati i u život staviti ove njezine majčinske riječi.
Molitva
Djevice Marijo, Ti si blagoslovljena jer si povjerovala. Evanđelist o Tebi govori: „Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.“ Ti si pamćenje Crkve, Crkva od tebe, Marijo, uči da biti Majka znači biti živo pamćenje, da znači čuvati i razmatrati u srcu događaje radosne, žalosne i slavne. Ti si, Djevice Marijo, čuvala, pamtila i razmišljala u svom srcu o svim djelima svoga Sina i o svojim djelima, kao djelima Majke koja je uključena u sve što se tiče tvoga Sina. Ti si pamćenje Crkve. U tvome životu zrcali se i naš život. Nauči nas, Majko Marijo, moliti preko događaja u našem životu kao što si ti znala moliti i prikazivati Gospodinu sve što ti se događalo u životu. Nauči nas moliti, vjerovati i ljubiti Gospodina kao što si ti to činila. Amen.
piše: fra Ljubo Kurtović
