Želim vas povesti prema milosnom vremenu

„Draga djeco! Danas vam želim dati nadu i radost. Sve što je oko vas dječice vodi vas prema zemaljskim stvarima, a ja vas želim povesti prema milosnom vremenu kako biste kroz ovo vrijeme bili što bliže mome Sinu, da vas On može voditi prema svojoj ljubavi i vječnom životu za kojim svako srce žudi. Vi dječice molite i neka vam ovo vrijeme bude milosno za vašu dušu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“ 

___________piše: fra Ljubo

 

 U prethodnoj poruci mjeseca listopada Gospa nam je govorila kako ne vidi radost u našim srcima te nas želi povesti do iskustva radosti Uskrslog Isusa. U poruci ovog mjeseca, na početku Došašća, ponovno nam govori o svojoj želji da nam daruje nadu i radost. Kako bi iskusili nadu i radost potrebno je hodati, ići prema cilju. U tom hodu iskusimo kako put nije uvijek lagan. Postoje zamke, kušnje i izazovi koji nas žele odvratiti od započetog puta. Na putu doživimo i padove koji nas žele prikovati uz zemlju. To nas hoće obeshrabriti da ne ustanemo i iznova krenemo. Cilj našeg puta jest blizina i život s Isusom. Djevica Marija nam obećaje svoju prisutnost i svoje vodstvo: „... želim vas povesti prema milosnom vremenu...“ 
 

U svojim prethodnim porukama Gospa nam je puno puta govorila o milosnom vremenu. U ove naše dane i naše vrijeme po Gospinim ukazanjima, koja traju već više od trideset godina, Bog nam daruje svoju milost i blizinu. Gospa ne želi da ostanemo žalosni i izgubljeni što nismo iskoristili ovo darovano milosno vrijeme. Ona kao majka želi da hodamo nogama na zemlji a srcem da budemo stanovnici neba. 
 

„Sve što je oko vas dječice vodi vas prema zemaljskim stvarima“.
 

Jednostavnim i evanđeoskim riječima Gospa potvrđuje riječi apostola Ivana koji nas potiče: „Ne ljubite svijeta ni što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, nema u njemu ljubavi Očeve. Jer što je god svjetovno – požuda tijela, i požuda očiju, i oholost života – nije od Oca, nego od svijeta. Svijet prolazi i požuda njegova, a tko čini volju Božju, ostaje dovijeka“ (1 Iv 2, 16-17). Kad apostol govori o svijetu onda ne misli na svijet kao Božje stvoriteljsko djelo nego na zlo koje dolazi od Zloga po čovjeku. Zlo u sebi nema života. Ono što u sebi nosi uništenje mora propasti. Kada imamo hrabrosti okrenuti se od zemaljskih stvari i od kruženja oko samih sebe prema Bogu, tek tada je moguće da se u nama dogodi Božja novost i radost. Da bismo je mogli primiti nužno je zalaganje s naše strane, budnost i trijeznost. Bog može doći samo onima koji imaju raširene ruke i otvoreno srce. 
 

Gospa kao Majka Crkve hoda zajedno sa svojom djecom. Ona nas u ovom liturgijskom vremenu došašća, zajedno s Crkvom preko Božje riječi, koju slušamo kroz ove dane, poziva na budnost. Došašće je vrijeme čežnje, iščekivanja i nade. Svako srce žudi za vječnim životom – kako nam to Gospa govori. 
 

Sveti Ciprijan u svojoj raspravi O smrtnosti kaže: „Svladavši strah od smrti, mislimo na besmrtnost kojoj idemo u susret! Pokažimo se da smo ono što vjerujemo! Treba, braćo ljubljena, imati na pameti i dobro razmišljati da smo se odrekli svijeta te smo u njemu kao gosti i putnici. Prigrlimo dan koji nas dovodi u naš dom i koji nas izbavlja odavde i oslobađa nas svjetovnih zamko da nas vrati u raj i kraljevstvo. Ta tko ne bi iz tuđine rado odmah pošao u domovinu? A mi svojom domovinom smatramo raj.“ 
 

U tu domovinu još nismo došli. Na putu smo. Na putu na kojem nismo sami i napušteni. Djevica Marija nas doziva čežnjom majčinskog srca kako bi u nama probudila čežnju za Bogom, za vječnim životom. Doživljavamo svoj život kao jedno putovanje i iščekivanje. To iščekivanje ne bi trebalo biti u strahu i tjeskobi nego u radosti i predanju. Zato nas i sveti Augustin potiče: „Pjevajmo i sada, iako ne u radosnom sokoju, nego za predah u trudu. Pjevaj kako to običavaju putnici: pjevaj i putuj, pjevajući se tješi u trudu, a ne odaj se lijenosti – pjevaj i putuj. Što znači putuj? Napreduj, napreduj u dobru. Napreduj u pravoj vjeri, u dobrom vladanju – pjevaj i putuj.“ 
 

Svi koji se odluče ići putevima Božjim, putevima evanđelja na koje nas Gospa neumorno zove moraju biti svjesni da na tom putu nema predaha. To je putovanje i put koji vodi u život. Taj život već sada možemo iskusiti a ne tek poslije smrti. Samo čineći dobro, opredjeljujući se za dobro, za ono što je pošteno, pravedno, čisto i Božje možemo iskusiti puninu života za kojim svako srce žudi. 

 

Pomolimo se: Gospodine Isuse, zajedno s prvim kršćanima i mi te molimo: Dođi, Gospodine Isuse! Dođi opet k nama i po nama u ovaj svijet. Zahvaljujemo ti što nam i danas želiš doći po svojoj i našoj Majci, Djevici Mariji. Dođi Isuse, izvore svjetlosti, u naše tame. Dođi, Vječna Riječi, u našu šutnju i nauči nas slušati. Dođi Isuse, knezu mira, u naše nemire i ratove. Dođi Isuse, osloboditelju naš, i oslobodi nas svih robovanja. Dođi Isuse, izvore radosti, i obraduj sve koji su u tjeskobi i žalosti. Pomozi nam Gospodine, da svoje tjeskobe i nemire ne prikrivamo nikakvim opijatima, kakvi god oni bili. Dođi, Gospodine Isuse, i neka naša srca budu na raspolaganju kao jaslice u kojima si se rodio i želiš iznova roditi u nama. Amen.