Razni su razlozi i uzroci koji dovode do nedostatka radosti u srcu. Kako bismo zadobili radost u srcu potrebno je vjerovati i čeznuti za Bogom, za obraćenjem srca, za radošću koju nam Uskrsli želi darovati.
Poruka, 25. listopada 2011.
„Draga djeco! Gledam vas i u vašim srcima ne vidim radost. Danas vam ja želim dati radost Uskrsloga da vas On vodi i zagrli svojom ljubavlju i nježnošću. Volim vas i molim za vaše obraćenje neprestano pred mojim sinom Isusom. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
__________piše: fra Ljubo
Kroz proteklih trideset godina ukazanja Djevica Marija puno puta u svojim porukama govorila je i pozivala na radost te o uvjetima kako bi živjeli u radosti koju samo Bog daje. Govorila nam je: „... moj Sin je pobijedio svojom smrću i uskrsnućem, i poziva vas da preko mene budete dio Njegove radosti“ (25. 4. 2006.). I poticala nas je svojim majčinskim riječima: „I danas vas pozivam na osobno obraćenje. Vi budite oni koji će se obraćati i vašim životom svjedočiti, ljubiti, praštati i unositi radost Uskrslog u ovom svijetu gdje je moj Sin umro i gdje ljudi ne osjećaju potrebu da ga traže i u svojem životu otkrivaju“ (25. 8. 2008.). Poučavala nas je govoreći nam koji su to uvjeti radosti: “Draga djeco! Molite bez prestanka! Tako ću vam dati radost koju meni daje Gospodin. S ovim milostima, draga djeco, želim da vaše patnje budu radost. Ja sam vaša Majka i želim vam pomoći.” (19. 6. 1986.).
Ona nas ne prestaje gledati svojim majčinskim pogledom i u ovoj poruci nam kaže: „Gledam vas i u vašim srcima ne vidim radost.“ Razni su razlozi i uzroci koji dovode do nedostatka radosti u srcu. Kako bismo zadobili radost u srcu potrebno je vjerovati i čeznuti za Bogom, za obraćenjem srca, za radošću koju nam Uskrsli želi darovati. Sve naše ljudske radosti su kratkog daha. Stvoreni smo za Boga, za nebo tj. za puninu života. I zato svako traženje radosti izvan Boga vodi u uništavanje, prazninu i besmisao.
Drugi uvjet za radost jest oslobođenost od sebičnosti i grijeha. Sebičan čovjek samoga sebe i svoje potrebe stavlja na prvo mjesto i želi da mu Bog i drugi služe. Posljedice toga su tjeskoba, kritiziranje drugih, osuđivanje i odbacivanje. Koliko puta smo i sami bili žalosni jer nismo dobili ono što smo mislili ili željeli imati, jer nas je sebičnost oslijepila te tako nismo mogli uživati u onome što već imamo. Istinska radost ne dolazi od onoga što imamo nego iz ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Ljubomora i zavist zbog toga što drugi imaju neke darove i sposobnosti koje mi nemamo oduzimaju radost u srcu. Ako te darove doživljavamo kao da su protiv nas ili da su oduzeti od nas onda to dovodi do žalosti u srcu. Optuživanjem drugih zbog vlastite nesreće vodi do sukoba s drugima. Bog ne može osloboditi onoga tko je uzrokovao svoju žalost i trpljenje vlastitom sebičnošću, ohološću, ljubomorom i drugim zlima ako se čovjek nije spreman odreći onoga što je uzrokovalo to trpljenje.
Evanđelje je vesela, radosna vijest. Sveto pismo nas poziva na radost. U poslanici Filipljanima Pavao nas poziva: „Radujte se uvijek u Gospodinu! Da ponovim: radujte se! Neka vaša dobrota bude poznata svim ljudima!“ (Fil 4, 4-5). To nije subjektivna niti osjećajna radost nego je to stvarna, objektivna radost kojoj je temelj Bog i ono što je On u stvarnosti učinio za nas i želi da to živi u nama. Ljudska povijest koja je puna plača i trpljenja nakon grijeha obasjana je Božjim svjetlom i radošću koja je snažnija od tame, patnje i smrti. To je nada koja nam daje snage da ostanemo optimistični i živimo s povjerenjem u pobjedu dobra nad zlom, života nad smrću i ljubavi nad mržnjom.
Osim nade potrebna nam je i ljubav kako bi život bio radost. Potrebno nam je doživjeti da smo ljubljeni i da ljubimo. Samo onaj koji ljubi i koji zna ljubiti doživljava istinsku radost. Gospa kao majka nam želi posredovati ljubav i nježnost Uskrsloga kako bi mogli živjeti i svjedočiti radost.
Sveti Pavao u svojoj poslanici nas ne poziva samo na radovanje nego nas poučava i kako bismo se trebali vladati kao oni koji su spašeni i otkupljeni i koji žele svjedočiti svoju radost i učiniti da joj i drugi vjeruju. Neka vaša dobrota bude poznata svim ljudima – govori nam sveti Pavao. A to znači biti tolerantni, ljubazni, znati popustiti drugima. To je ljudsko iskustvo susreta s radosnom osobom koja je ljubazna sa svima, nije gorka, razdražljiva, zna opraštati i pitati oproštenje. To primjećuje svatko tko se nađe uz takvu osobu.
Ne možemo biti radosni samo za sebe. Radovati se znači širiti radost. Neprijatelj radosti nije trpljenje nego je to sebičnost i zatvaranje pred drugima.
Pomolimo se: Djevice Marijo, s pouzdanjem se obraćam Tebi koja si i sama doživjela patnju, trpljenje i bol na ovoj zemlji. Unatoč tome Ti si radosno klicala: „Veliča, duša moja, Gospodina!“ Mogla si klicati od radosti jer je Bog bio izvor Tvoje radosti i temelj Tvoga života. Tvoj pogled proniče naša srca u kojima nema radosti. Hvala Ti jer želiš isprositi od svoga Sina Isusa obraćenje naših srca kako bi ponovno radost mogla zasjati u nama. Tvoj Sin i naš Spasitelj Isus nas je pozvao na potpunu radost unatoč svim bolima koje proživljavamo na ovoj zemlji. Neka se naša srca otvore za onu radost koja je u Tvom srcu Djevice Marijo, kako bismo mogli radosno živjeti i radost širiti svima oko sebe. Amen.
