Osim Bogu u svojim porukama Gospa zahvaljuje i nama za sve molitve, žrtve i ljubav koju smo joj iskazali. Svaku svoju poruku ona završava riječima zahvale. Umjesto da mi zahvaljujemo njoj, ona zahvaljuje nama jer želi naše spasenje i život.
Poruka, 25. lipanj 2011
„Draga djeco! Zahvaljujte sa mnom Svevišnjem na mojoj prisutnosti s vama. Radosno je moje srce gledajući ljubav i radost u življenju mojih poruka. Mnogi ste se odazvali, ali čekam i tražim sva zaspala srca da se probude od sna nevjere. Približite se još više dječice mom Bezgrješnom srcu da vas sve mogu voditi prema vječnosti. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
__________piše: fra Ljubo
Samo čovjeka koji ima srce ispunjeno ljubavlju i obasjano Božjim svjetlom može zahvaljivati jer prepoznaje da smo sve što imamo i što jesmo možemo zahvaliti Svevišnjem.
Djevica Marija nam se daruje kao Majka koju trebamo nasljedovati u molitvi, vjeri i ljubavi. Ona nam pokazuje primjerom vlastitog života kako živjeti i ostati na Božjem putu.
Kad je Bog po anđelu Gabrijelu ušao u njezin život za nju nastaju muke i križevi. Tu su najprije neshvaćanja i sumnjičenja najbližih te opasnost da bude pogubljena kamenovanjem. Nakon toga bijeg u Egipat, povratak iz Egipta, muka odgoja i obiteljskih teškoća. Potom patnja koju proživljava zajedno sa svojim Sinom Isusom. Pitamo se kako može netko veličati i zahvaljivati Bogu unatoč svim mukama i teškoćama. Marija je to mogla jer joj je Bog sve blago života.
U ovoj poruci nas poziva da zajedno s njom zahvaljujemo Svevišnjem na daru njezine prisutnosti s nama, kroz proteklih trideset godina. Njezina prisutnost je dar Svevišnjeg koji nam je preko nje, Majke svoga Sina, darovao nebrojivo milosti obraćenja srca i promjene života. Po Mariji mnogi su iskusili Božju novost i život u svom srcu. Samo oni kojima je to dano iskusiti na vlastitoj koži znati će zahvaliti Bogu.
Evanđelja nam donose događaj u kojem Isus liječi deset gubavaca, a samo jedan se vraća zahvaliti. Unatoč doživljenoj milosti ozdravljenja čovjek može ostati zatvorena srca. Tako nam evanđelja potvrđuju kako tjelesno ozdravljenje ne znači imati ozdravljeno i zahvalno srce koje prepoznaje dar Svevišnjeg. Gospa želi da imamo zahvalna srca koja će prepoznati njezinu prisutnost kao dar Svevišnjega, dar neba nama u ovo naše vrijeme.
Tko može izbrojiti sve milosti, obraćenja, ozdravljenja koja je Bog po Mariji učinio u Međugorju kroz trideset godina njezinih ukazanja? Unatoč mnogim srcima, koja su se odazvala i nastoje živjeti Gospine poruke, Marija je neumorna jer smo svi njezina djeca. Ljubav prama nama joj ne dopušta da odustane jer želi probuditi „sva zaspala srca od sna nevjere.“
Djevica Marija ne nudi gotove recepta i jeftina rješenja za naše životne križeve i teškoće. Ona potiče, poziva, moli, zahvaljuje i pokazuje put, put do Isusa. Potiče nas da ustrajemo u vjeri i nadi pa i protiv svake nade. I Isus će nam reći: „Tko ustraje do kraja taj će se spasiti.“
U mnogim svetištima pa tako i u Međugorju nailazimo na ispisane znakove zahvalnosti, posebno na Brdu ukazanja. Hodočasnici rado zahvaljuju za ono što su dobili, za uslišane molitve. Vjerujem da ima i onih koji su molili a nisu dobili to što su tražili kroz molitvu. Tada su mnogi u napasti odustati od molitve ako odmah ne vide plod svojih molitava. A Isus nas uvjerava kako je Bog naš Otac koji zna što nam je potrebno. Govori nam da najprije tražimo kraljevstvo nebesko a ostalo će nam se nadodati. Pitanje je da li mi u svojim molitvama tražimo najprije kraljevstvo Božje, slavu Božju ili tražimo svoje male želje i molitve koje kruže oko nas samih. Bog zna što trebamo i prije nego li ga zamolimo. Tek kad čovjek bude obasjan milošću moći će nekad Bogu zahvaliti i za to što nije uslišao neke njegove molitve, ili ono za što ga je molio.
Molitva zahvaljivanja uvećava našu vjeru i povjerenje u Boga. Zahvaljivati Svevišnjemu i u teškoćama i križevima života znači imati apsolutno povjerenje u njegovu dobrotu koja sve vodi i okreće za naše dobro.
Ne budimo slijepi nego zahvalimo Svevišnjem koji nam šalje Majku svoga Sina već trideset godina da nas privede obraćenju i spasenju.
Molitva:
Bože, naš Oče, zahvaljujem ti na tolikim milosti koje su obnovile tolika srca i obitelji, po Gospinim ukazanjima u Međugorju. Hvala ti što ne prestaješ darivati nam milost i ljubav svoga očinskog srca kroz Djevicu Mariju, tvoju izabranu službenicu, koja je sve okrenuta tebi i puna tvoje milosti. Hvala ti, Oče, što si nam poslao Mariju u ovo naše vrijeme i u ove naše dane. Njezina ukazanja vidljivi su znak tvoje očinske brige za nas.
Djevice Marijo, naša Majko, hvala ti što s nama zahvaljuješ Svevišnjem i što ne odustaješ od nas. Hvala ti što ne prestaješ zagovarati nas kod Oca nebeskog. Od tebe Majko, želimo učiti vjerovati, živjeti i ljubiti Boga i bližnjega. Hvala ti za tvoje otvoreno srce, posebno kroz ovih trideset godina tvojih dolazaka k nama. Neka tvoje riječi i tvoja prisutnost među nama ne budu za nas uzaludni nego neka urode plodovima za život vječni gdje nas ti vodiš svojom majčinskom rukom i srcem. Amen.
