Pošto ugleda mučenike, u mladiću usplamtje želja postati jedan od njih. Fernando odluči postati manji brat, zamijenivši augustinski red franjevačkim i promijenivši ime u Antun.
Danas se spominjemo života i djela sv. Antuna, sveca cijelog svijeta, čiji nam se život u srce urezuje, ljiljani odaju miris njegove čistoće te u njemu prepoznajemo ljubljenog učenika koji živi i naviješta Riječ.
Fernando je rođen u Lisabonu, pred kraj 12. stoljeća, u plemićkoj obitelji, u kućici na brežuljku s prekrasnim pogledom u daljinu i veličanstvenim prizorima zalaska sunca koje se utapa u Atlantskom oceanu. Fernando je, gledajući brodove kako isplovljavaju, i sam započeo svoju životnu plovidbu u potrazi za suncem koje nikada ne zalazi. Ušao je u samostan, u red augustinaca, živio je u Lisabonu, a zatim u Coimbri, gradiću u središtu Portugala, koji je u to vrijeme bio jako razvijen grad, što nam govori i činjenica da je 1290. godine u Coimbri osnovano i prvo sveučilište u Portugalu.
U Fernandovo vrijeme, na istoku u malom gradiću u Italiji, počinje s djelovanjem jedan novi duhovni pokret u Crkvi, sastavljen od skupine mladića koji se odlučiše za nasljedovanje Krista, a predstavljahu se kao pokornici iz Asiza. Već u samim počecima njihova djelovanja, pošto ih Duh Sveti okupi, posla ih te oni polagano krenuše s propovijedanjem, u kojem bi katkad koristili i riječi. Njihov govor bio je govor ljubavi tako da su ih razumjeli svi s kojima su se na putu susretali. Oni su djelima govorili samo o jednome - o ljubavi Kristovoj. Tako se petorica braće, u želji da Kristova ljubav dotakne što više ljudi, otisnuše na dalek put prateći sunce - preko Italije, Španjolske, Portugala sve do Maroka, gdje mučenički stradaše. Oni postaše prvi mučenici franjevačkog reda, za koje sv. Franjo uskliknu: ,,Sad imamo pravu manju braću!’’
Njihove relikvije su prenesene u Portugal, točnije u Coimbru, gradić u kojem je tada živio mladić Fernando. Pošto ugleda mučenike, u mladiću usplamtje želja postati jedan od njih. Fernando odluči postati manji brat, zamijenivši augustinski red franjevačkim i promijenivši ime u Antun. Veličanstven je to događaj koji nam svjedoči o tihoj snazi mučeništva, koja gromoglasno propovijeda, bez riječi. Da, to je život koji svjedoči!
Veličanstven je život i sv. Antuna koji je mnogo propovijedi izrekao i koji je braću poučavao u teologiji. Sv. Antun i danas propovijeda, kao i prvi franjevački mučenici, miljenici Kristovi. Proglašen je crkvenim naučiteljem zbog toga što je učio od Krista te životom i riječima svjedočio Kristovu ljubav. Živio je Riječ te je svojim životom drugima donosio Riječ. Upečatljiv je prikaz sv. Antuna na kojem u jednoj ruci drži ljiljane, a u drugoj u naručju Bibliju iz koje se rađa živa Riječ - dijete Isus Krist. Čuvao je Antun Riječ pored srca, a svoje srce i djelovanje je usmjeravao po Riječi, kao i blažena Marija. U svom životu je utjelovljavao i živio Riječ tako jasno da je njegov život bio svjedokom Riječi - Krist je živio u njemu (usp. Gal 2,20). Crkveni naučitelj kojeg su krasile poniznost i čistoća i danas nas poučava, a njegov nas primjer vodi bliže Kristu. Sv. Antun nam svojim životom i danas propovijeda o Riječi koja tijelom postade i nastani se među nama (usp. Iv 1,14).
Sv. Ante, pomozi nam da na našoj životnoj plovidbi ostanemo odani i vjerni Kristu, kao što si i ti bio. Kada dođu valovi i teškoće nauči nas pouzdati se u Krista, jedinog i istinskog kormilara našeg broda - Crkve. Izmoli nam snagu da u nemirnim i tjeskobnim trenucima možemo probuditi kormilara koji spava na krmi (usp. Mk 4,38) te da budemo spremni čuti njegov prijekor koji će nas utvrditi u vjeri: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? (usp. Mk 4,41).
