Upravo nas Djevica Marija, u ovoj duhovnoj pustinji vodi k oazi života i potiče nas da uzmemo prokušana sredstva koja poznaje kršćanska tradicija. To su molitva i post.
„Draga djeco! Danas vas pozivam da molite na moje nakane. Obnovite post i molitvu, jer sotona je mudar i privlači mnoga srca grijehu i propasti. Ja vas pozivam dječice na svetost i da živite u milosti. Klanjajte se mom Sinu da vas On ispuni svojim mirom i ljubavlju za kojima žudite. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Blažena Djevica Marija u poruci od prošlog mjeseca rujna pozivala nas je na molitvu zahvalnosti gledajući na sve dobro koje smo od Boga primili. Zahvalno srce jest srce koje nije slijepo, nego vidi i prepoznaje u svemu stvorenom Božju dobrotu i ljubav. Stvoreni svijet nam govori o Svevišnjem koji nas je stvorio za vječnost i puninu života koju nam On jedini može dati. Vlastito srce ne možemo prevariti niti ispuniti ispraznostima koje nas ostavljaju još praznijima i zarobljenijima. Naše srce neprevarljivo zna tko je njegov tvorac.
Čudesan je Otac nebeski u svojoj ljubavi i strpljivosti kada nam preko trideset i jednu godinu, u ovo naše vrijeme, govori i poziva nas po Majci svoga Sina Isusa, na obraćenje i novi život u svetosti i milosti. Gospodin ostaje vjeran svojim obećanjima. Njegovo obećanje je da nas neće ostaviti siročad i da će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta. Gospina ukazanje u ove naše dane potvrda su tih Isusovih riječi. Gospina ukazanja su također „glas koji viče u pustinji“ i poziva nas na obraćenje, poput Ivana Krstitelja u svoje vrijeme.
Papa Benedikt XVI, prigodom otvaranje Godine vjere, rekao je: „Prošla desetljeća vidjela su napredak duhovnog „opustošenja“. U Koncilsko je vrijeme već bilo moguće, s nekoliko tragičnih stranica povijesti, iščitati kakav bi život
ili svijet bio bez Boga, a sada to svaki dan oko sebe gledamo. Ovo se ništavilo proširilo. Ali iz početaka ove pustinje, iz ovog ništavila, iznova možemo iskusiti radost vjerovanja. U pustinji otkrivamo vrijednost onoga što je neophodno za život.“
Upravo nas Djevica Marija, u ovoj duhovnoj pustinji vodi k oazi života i potiče nas da uzmemo prokušana sredstva koja poznaje kršćanska tradicija. To su molitva i post. Mnogo puta nas je Gospa poticala, a sad iznova govori jer zna da smo po naravi zaboravljivi i da se lako odajemo lijenosti i užitku. Zbog toga nam je potrebno uvijek iznova koristiti ta sredstva po kojima dolazimo i rastemo u svetosti i milosti.
Čovjekova narav ranjena je grijehom. Napastovanje sotone oslanja se na našu ljudsku slabost i ranjivost. Usprkos tome što je Sotona izgubio svoj sjaj sačuvao je svu svoju pamet i lukavost. On je otac laži, najlukaviji zavodnik. Zna kako zavesti čovjeka prikazujući mu u najljepšem sjaju sve moguće slasti: uspjeh, bogatstva, moć, časti, užitke, dobitke... Kad nam izloži neku zabludu, pazi da to bude umotano u djeliće istine koja je čini prihvatljivom, zato da nas navede na grijeh. Kako tumači sv. Toma Akvinski, „i tako razum upada u zabludu zbog prividne istine, kao što se volja daje voditi zlom zbog prividnoga dobra.“ Sotona nema prijatelje nego samo robove koje ugnjetava nakon što ih je zaveo. Upravo je on taj koji nas, nakon što nas je prevario i naveo na zlo, „dan i noć optužuje pred Bogom našim“ (Otk 12, 10b).
Bog nas ne ostavlja same i napuštene. Ne dopušta da budemo kušani iznad svojih sila. Svaku napast i zlo možemo nadvladati sredstvima koje nam Gospa stavlja u ruke želeći da ih prihvatimo srcem i stavimo u život. Sveti Antun Pustinjak govori: „Vidjeh sve zamke koje je neprijatelj postavio širom svijeta i uzdišući rekoh: "Hoće li ih itko biti sposoban izbjeći?" Tada začuh glas koji mi odgovori: "Poniznost."“
Djevica Marija, neznatna službenica Gospodnja, najbolje nas može poučiti kreposti poniznosti. Sudjelovati u njezinoj poniznosti najbolji je put da je upoznamo. Marija Bogorodica iskusila je najskupocjeniji dar milosti, a to je željeti se sakriti, nestati ljudskom pogledu, iščeznuti u neizmjerno siromaštvo i poniznost, a to je klanjanje Bogu. Upravo ta poniznost, ta praznina sadrži u sebi tajnu sve radosti, jer je puna Boga. Tražiti tu prazninu prava je pobožnost Majci Božjoj. Naći nju znači naći Mariju. I biti skriven u njenim dubinama, znači biti pun Boga kao što Ga je Ona puna, i sudjelovati u Njezinoj misiji da Ga nosimo svim ljudima. Neka naše srce pjeva zahvalnu pjesmu Mariji, koja je blažena, jer smo svi po Njezinoj poslušnosti primili nadnaravni život u milosti i svetosti.
Pomolimo se: Bezgrješna Djevice, primi moje DA što ga Gospodinu izričem na poziv koji mi upućuje. Molim te da ga čuvaš u svojemu DA koje je bilo tako čudesno dosljedno. Daruj mi onu radost i nadu koju si prenijela na Elizabetu dok si stupala u njezinu siromašnu kuću. Daj da me ljubav prema spasenju duša učini neumornim misionarom, siromašnim u posjedovanju stvari, ali kristalno čistim u osjećajima i sasvim slobodnim, kako bi se doista darovao drugima. Učini me poniznim i poslušnim sve do smrti na križu, kako bih postao jedno s Isusom – Bogom koji je sišao s Neba zato da me spasi.
O, Marijo, tebi povjeravam sve osobe koje sam ikada u životu susreo i koje ću još susresti na putu vjere! Rasvijetli nam put, ugrij nam srce, vodi nas k Očevoj kući i proslavi beskrajne Ljubavi! Amen! (Angelo Comastri)
piše: fra Ljubo Kurtović
Čudesan je Otac nebeski u svojoj ljubavi i strpljivosti kada nam preko trideset i jednu godinu, u ovo naše vrijeme, govori i poziva nas po Majci svoga Sina Isusa, na obraćenje i novi život u svetosti i milosti. Gospodin ostaje vjeran svojim obećanjima. Njegovo obećanje je da nas neće ostaviti siročad i da će ostati s nama u sve dane do svršetka svijeta. Gospina ukazanje u ove naše dane potvrda su tih Isusovih riječi. Gospina ukazanja su također „glas koji viče u pustinji“ i poziva nas na obraćenje, poput Ivana Krstitelja u svoje vrijeme.
Papa Benedikt XVI, prigodom otvaranje Godine vjere, rekao je: „Prošla desetljeća vidjela su napredak duhovnog „opustošenja“. U Koncilsko je vrijeme već bilo moguće, s nekoliko tragičnih stranica povijesti, iščitati kakav bi život
ili svijet bio bez Boga, a sada to svaki dan oko sebe gledamo. Ovo se ništavilo proširilo. Ali iz početaka ove pustinje, iz ovog ništavila, iznova možemo iskusiti radost vjerovanja. U pustinji otkrivamo vrijednost onoga što je neophodno za život.“
Upravo nas Djevica Marija, u ovoj duhovnoj pustinji vodi k oazi života i potiče nas da uzmemo prokušana sredstva koja poznaje kršćanska tradicija. To su molitva i post. Mnogo puta nas je Gospa poticala, a sad iznova govori jer zna da smo po naravi zaboravljivi i da se lako odajemo lijenosti i užitku. Zbog toga nam je potrebno uvijek iznova koristiti ta sredstva po kojima dolazimo i rastemo u svetosti i milosti.
Čovjekova narav ranjena je grijehom. Napastovanje sotone oslanja se na našu ljudsku slabost i ranjivost. Usprkos tome što je Sotona izgubio svoj sjaj sačuvao je svu svoju pamet i lukavost. On je otac laži, najlukaviji zavodnik. Zna kako zavesti čovjeka prikazujući mu u najljepšem sjaju sve moguće slasti: uspjeh, bogatstva, moć, časti, užitke, dobitke... Kad nam izloži neku zabludu, pazi da to bude umotano u djeliće istine koja je čini prihvatljivom, zato da nas navede na grijeh. Kako tumači sv. Toma Akvinski, „i tako razum upada u zabludu zbog prividne istine, kao što se volja daje voditi zlom zbog prividnoga dobra.“ Sotona nema prijatelje nego samo robove koje ugnjetava nakon što ih je zaveo. Upravo je on taj koji nas, nakon što nas je prevario i naveo na zlo, „dan i noć optužuje pred Bogom našim“ (Otk 12, 10b).
Bog nas ne ostavlja same i napuštene. Ne dopušta da budemo kušani iznad svojih sila. Svaku napast i zlo možemo nadvladati sredstvima koje nam Gospa stavlja u ruke želeći da ih prihvatimo srcem i stavimo u život. Sveti Antun Pustinjak govori: „Vidjeh sve zamke koje je neprijatelj postavio širom svijeta i uzdišući rekoh: "Hoće li ih itko biti sposoban izbjeći?" Tada začuh glas koji mi odgovori: "Poniznost."“
Djevica Marija, neznatna službenica Gospodnja, najbolje nas može poučiti kreposti poniznosti. Sudjelovati u njezinoj poniznosti najbolji je put da je upoznamo. Marija Bogorodica iskusila je najskupocjeniji dar milosti, a to je željeti se sakriti, nestati ljudskom pogledu, iščeznuti u neizmjerno siromaštvo i poniznost, a to je klanjanje Bogu. Upravo ta poniznost, ta praznina sadrži u sebi tajnu sve radosti, jer je puna Boga. Tražiti tu prazninu prava je pobožnost Majci Božjoj. Naći nju znači naći Mariju. I biti skriven u njenim dubinama, znači biti pun Boga kao što Ga je Ona puna, i sudjelovati u Njezinoj misiji da Ga nosimo svim ljudima. Neka naše srce pjeva zahvalnu pjesmu Mariji, koja je blažena, jer smo svi po Njezinoj poslušnosti primili nadnaravni život u milosti i svetosti.
Pomolimo se: Bezgrješna Djevice, primi moje DA što ga Gospodinu izričem na poziv koji mi upućuje. Molim te da ga čuvaš u svojemu DA koje je bilo tako čudesno dosljedno. Daruj mi onu radost i nadu koju si prenijela na Elizabetu dok si stupala u njezinu siromašnu kuću. Daj da me ljubav prema spasenju duša učini neumornim misionarom, siromašnim u posjedovanju stvari, ali kristalno čistim u osjećajima i sasvim slobodnim, kako bi se doista darovao drugima. Učini me poniznim i poslušnim sve do smrti na križu, kako bih postao jedno s Isusom – Bogom koji je sišao s Neba zato da me spasi.
O, Marijo, tebi povjeravam sve osobe koje sam ikada u životu susreo i koje ću još susresti na putu vjere! Rasvijetli nam put, ugrij nam srce, vodi nas k Očevoj kući i proslavi beskrajne Ljubavi! Amen! (Angelo Comastri)
piše: fra Ljubo Kurtović
