Kroz mjesec prosinac naš će suputnik biti veliki franjevački svetac Padre Pio...
Čitajući Sveto pismo traži se Boga. U meditaciji Ga se nalazi. U molitvi se kuca na Njegovo srce i u razmatranju se ulazi u kazalište božanskih ljepota. (...) Čitanje je kao duhovna hrana što liježe na nepce duše. Meditacija ju žvače sa svojim razmišljanjima dok molitva kuša njezin dobar okus. Razmatranje je stvarna slatkoća ove duhovne hrane koja oživljava i jača cijelu dušu. (sv. Pio iz Pietrelcine)
Svaka riječ traži odnos. Otvara odnos jer sama za sebe ne vrijedi. Vrijedi tek kada je netko izgovori, zapiše ili posluša. Riječ uvijek traži svoj odjek. Prostor u kojem će odzvoniti.
Isus Krist je živa Božja riječ. On je Riječ. Osoba. Dodirujući stranice Svetoga pisma stojimo pred Riječju. Čitajući Njegovu riječ, ulazimo u odnos s Njime. Pri samom čitanju otvaramo se slušanju Riječi. Ona počinje odjekivati u našemu biću. Upravo zato jer je živa.
Riječ zahvaća najintimnije dijelove bića. Zahvaća duboko. Ne ostaje na površini. Bûdi ljudska osjetila. Nerijetko je jedna riječ kadra promijeniti ljudski život. Kadra je unijeti dotad neviđenu svježinu i polet u ljudski život. Kadra je skinuti umor života s ljudskog lica.
Dodirnuti smo njezinom oštrinom. Zapanjeni njezinim zahvatom. Čini nam se kako život u blizini Riječi odjednom dobiva drukčiju kakvoću. Drukčiji sadržaj. Vidimo kako je Riječ živa i djelotvorna (usp. Heb 4, 12). Ona je kao živa voda koja kuda god protječe sve oživljuje i ozdravlja (usp. Ez 47, 9). Upravo onako kako to veli sv. Pio.
Pusti Riječ u svoj životni
prostor. Drukčije ćeš gledati, slušati, disati, dodirivati, hodati, moliti,
živjeti. Neka te iznenadi i povuče tamo gdje i ne slutiš...
