Meditacija na Otpjevni psalam Prve nedjelje došašća B
Ps 80, 2ac.3b.15-16.18-19
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj,
probudi silu svoju,
priteci nam upomoć!
Vrati se, Bože nad Vojskama,
pogledaj s neba i vidi,
obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Prispodobiti čovjekov život s vinogradom ne bi se činilo banalnim. Vinograd ima svoj tijek. Sve je raspoređeno i oni koji se brinu oko njega točno znaju u koje vrijeme i kako pristupiti određenim radnjama koje su neophodne kako bi vinograd urodio što većim plodom. U tom radu oko vinograda čovjek stekne određeno znanje i usavrši se u tom poslu. Uskoro, čovjek bi mogao pomisliti kako sve zna i kako je upravo njegovo znanje ono koje pokreće sami vinograd. Stoga, uz tehnička dostignuća, lako biva proračunati sve okolnosti koje bi mogle zadesiti vinograd. Već unaprijed čovjek vidi urod ili slab rod.
Slično bi bilo i s ljudskim životom. Kroz samo življenje i rad na sebi, čovjek se lako može osloniti na vlastite snage i na briljantnost znanosti i tehnike. Danas nam već govore što će nas čekati u budućnosti, kako će se posao odvijati... Ušli smo u nekakav krug u kojem, tako se čini, malo ima mjesta za neprogramiranoga čovjeka. Na onog čovjeka koji je misterij, odnosno otajstvo. Čovjeka kao cjelinu pred čijom pojavom zastaje dah jer njegova ljepota ide dalje od bioloških, psiholoških i kojekakvih drugih istraživanja. Čovjek nije samo tijelo, čovjek nije samo duša. Čovjek nije ni samo tijelo i duša zajedno. On je još više. On je slika Božja.
Upravo zbog te činjenice čovjek je pozvan na odnos s Bogom. Njegovo življenje ne trpi programiranost i ucijepljenost u granice. On, jer je slika otajstva, ide daleko iznad svojih granica, izvan definicija kojima nerijetko sam sebe ograničava. Kako se ne bi dogodio pad u ustaljenost i programiranost života, potrebna je redovita obnova. Obnova koja će čovjeku uvijek dozivati u pamet tko je i od koga je. Obnova koja će ga pozivati uvijek na više i bolje te koja će ga hrabriti i bodriti kroz teška vremena.
Upravo na početku nove liturgijske godine Crkva nas kroz ovaj psalam poziva na obnovu. I jasno stavlja da je Gospodin voditelj te obnove i da jedino od njega dolazi spas. Pođimo svi na tu obnovu kako bismo obojili našu svakodnevicu i kako bismo dopustili Gospodinu da nas iznenađuje svojim darovima. Neka ovo došašće bude naša obnova života.
