U svakoj istini o nama krije se i zraka prave Istine u kojoj se ogleda i sav naš život.
Blago sluzi koji sebe ne smatra boljim kad ga ljudi
veličaju i uzdižu negoli kad ga drže nevrijednim, jednostavnim i prezrenim, jer
kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa više. Jao onom redovniku
koji, kad je od drugih postavljen visoko, po svojoj volji neće da siđe. Blago
onom sluzi (Mt 24, 46) koji se po svojoj volji ne postavlja visoko, a uvijek
želi biti pod nogama drugih. (sv. Franjo)
Svetom
Franji je stalo do drugih. To pokazuje i ovom opomenom. Od svih nas želi da
budemo pravi kršćani. To možemo biti samo kada sami sebe do kraja poznajemo.
Kada se ne smatramo većim nego što jesmo nego prihvaćamo istinu o nama samima.
Ne bojimo je se, nego je sa svom ljubavlju prihvaćamo. U svakoj istini o nama
krije se i zraka prave Istine u kojoj se ogleda i sav naš život. Za spoznavanje
ove istine potrebno je vidjeti nas kako nas gleda Bog. Iako On vidi sve o nama
i ništa mu nije nepoznato – sve nas gleda s ljubavlju. Ne osuđuje nas ni zbog
jednog našeg prijestupa.
Jer kolik je čovjek pred Bogom, toliko vrijedi i ništa
više – velika životna istina svih nas ma koliko je teško mi
prihvaćali. Koliko smo puta pokušali pokazati neku lažnu sliku o sebi, toliko
smo se puta mogli i razočarati kako je loša ispala. Zapletemo se sami u tu
priču koja nikada nije imala smisla niti će ga ikada imati. Istina će nas
osloboditi od želje da budemo bolji od drugih. Kada uvidimo kakvi smo zapravo –
podložit ćemo se svima s radošću jer znamo koliki smo. Nećemo od sebe praviti
ono što nismo. Danas je to jako teško jer živimo u vremenu kada moramo
neprestano dokazivati svima da smo bolji od drugih. Ako ne pokažemo da smo
bolji od onoga što svijet već sada ima – od nas neće biti ništa. Danas vrijedi
to pravilo. No, u svojoj bîti
– to pravilo od nas želi učiniti da budemo ono što nismo. Ništa nije vrijedno
toga da se odrečemo onoga što jesmo kako bismo druge zadivili. Jedini kojega
trebamo zadiviti je Bog.
Ako nekada i dođemo u situaciju da
netko bude podložan nama, trebamo se
postaviti tako da znamo da su svi oni ispod
nas ljudi – baš kao i mi. Nema nikakve razlike. Ako smo voditelji nekih
poslova i slično – jednako se trebamo truditi da bismo zaradili svoj kruh kao i
oni. Ništa manje ne vrijedi njihov rad. I, ako nam dođe vrijeme da odstupimo s
te službe upravitelja – nemojmo se grčevito držati toga nego radosno pustimo.
Sve će nas to samo sputavati.
Poniznost se u današnjem društvu
izbjegava i čini pravom ludošću. Malo je onih koji su toliko odvažni prihvatiti
da ih se naziva luđacima jer sve strpljivo podnose. Na sve se strane dižu glasi
za kojekakva prava dok su prava kršćana do kraja zanemarena i odbačena. Ne
dopustimo da nam ukradu priliku da budemo pravi kršćani. Budimo uvijek ono što
jesmo. Ne bojmo se ni ponižavanja ni poniženja – ta i Krist je za nas bio
ponižen. Zašto bismo mi onda trebali bježati od toga? Blago nama ako nas u
životu snađe nekakva muka – možda nam upravo to bude ulaznica za raj.
