Pred nama je ovaj tjedan devetnaesta opomena sv. Franje koja govori o služenju...
Blago sluzi koja sva dobra vraća Gospodinu Bogu, jer
onaj koji sebi nešto zadržava, sakriva novac svoga Gospodara Boga ( Mt 25, 18)
i oduzet će mu se ono što misli da ima ( Lk 8, 18).
Iz Opomene možemo iščitati da je Franjo pravi
zaljubljenik u Evanđelje, evanđeoski čovjek. On Božju riječ uzima s velikom
ljubavlju te iz nje crpi snagu za život. Ona za njega nije tek nešto, nego
Netko o kome njegov život ovisi i kome potpuno pripada. U ovoj
devetnaestoj Opomeni Franjo govori o služenju.
Svjesni smo toga da smo svi mi po naravi skloni da nam
se služi, da zapovijedamo, da budemo gospodari, više nego li da sami služimo.
No, Isusova logika posve je drugačija On ne čini tako, On djeluje posve ponizno,
nastoji u svemu služiti i tako pokazati čovjeku put do Boga. Služiti bližnjemu
ne znači biti rob, robovati nekome, nego biti slobodan i služiti iz ljubavi i
poradi Ljubavi. Sam će Isus za sebe reći: Nisam
došao da budem služen, nego da služim i život svoj položim za prijatelje.
Sasvim jasno nam je to i pokazao svojom gestom pranja nogu svojim učenicima te
mnogim drugim primjerima. Sam Bog je postao Sluga da ljudima pokaže da se
isplati služiti više nego biti služen. Na takvu nesebičnu ljubav, On i nas
poziva: Dođi i slijedi me. Nasljeduj
me na način kako sam ja to činio. Dao
sam vam primjer, da i vi činite kako ja učinih vama. Po tome će svi znati
da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom, kaže Isus.
Isus nas poziva da služimo onako kako je On služio.
Bezuvjetno. Neproračunato. A to znači da zauzvrat ne očekujemo plaću, nagradu
odnosno da od drugih ništa ne očekujemo već da služimo drugima u poniznosti
srca. Sveti Augustin je govorio: Neposredno
prije nego će podnijeti muku, ostavio je primjer služenja, ne samo onima za
koje je imao podnijeti smrt, nego također i za onog koji ga je išao predati u
smrt. Tolika je doista korist ljudske poniznosti, da ju je svojim primjerom
preporučila božanska uzvišenost. Jer ohol čovjek bi zauvijek propao, da ga nije
pronašao ponizni Bog. Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!
Izgubio se je slijedeći oholost napasnika, neka sada, nakon što je pronađen,
slijedi Otkupiteljevu poniznost.
