Sakrament ispovijedi ili obraćenja nas ozdravlja snagom božanske milosti. Isus nam se u tom sakramentu daruje i dolazi nam u susret kao nebeski liječnik koji na sebe prima teret naših grijeha.
Gospina poruka, 25. studenoga 2012.
„Draga djeco! U ovom milosnom vremenu sve vas pozivam da obnovite molitvu. Otvorite se svetoj ispovijedi da bi svaki od vas prihvatio svim srcem moj poziv. Ja sam s vama i štitim vas od propasti grijeha a vi se morate otvoriti putu obraćenja i svetosti, da bi vaše srce gorilo iz ljubavi prema Bogu. Dajte mu vremena i On će vam se darovati, i tako ćete u volji Božjoj otkriti ljubav i radost življenja. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“
Pred nama je liturgijsko vrijeme Došašća u kojem iščekujemo Isusov dolazak. Kakav će biti naš susret s Isusom uvelike ovisi od naše priprave i otvorenosti za taj susret. Zato je važno što očekujemo od tog susreta i kakvi idemo ususret Isusu. Gospi je veoma stalo kako bi nas potakla i pripravila za spasonosni susret s Gospodinom. Ona u nama želi probuditi čežnju za Bogom koji je prvi došao potražiti nas.
Gospa nas u svojim porukama ne kori, ne zastrašuje niti upire prstom u naše grijehe. Ona kao Majka ima povjerenja u svoju djecu. Često su njezine poruke gotovo jednake, ponavljajuće jer zna da se često lakše shvati što se ne smije, nego što se može i što treba činiti. Zato nam Njezine poruke otvaraju put prema svjetlu, slobodi, ljubavi i radosti. Gospine poruke nisu usmjerene na traženje naših grijeha niti nas žele zastrašiti. Gospa ne dolazi suditi nego nas voditi putem koji vodi do Isusa Spasitelja. Svojim majčinskim riječima, koje su ispunjene svjetlom, želi nas pronaći u tami. I kad nam Ona govori o propasti grijeha nudi nam spasenje, a to je put obraćenja i svetosti.
Obraćenje nije samo ostavljanje zla i grijeha nego je to poziv da svakodnevno otkrivamo novo u sebi, u drugima i u Bogu. Temelj i uvjet našeg obraćenja je Božja ljubav. Bog se nama neprestano obraća zato je moguće i naše obraćenje Njemu. On nam se obraća jer nas ljubi i očekuje naš odgovor u ljubavi. Onaj tko ljubi čezne za blizinom ljubljenoga. Onaj tko ljubi ne spava i ne drijema nego je u neprestanom traženju i otkrivanju novoga. Bog i kada se ponavlja nije monoton i dosadan jer je neizmjerna dobrota i ljubav. Samo ljubav nikada ne može biti dosadna.
Ono što oduzima radost našemu životu nije trpljenje nego grijeh, sebičnost, požuda. U današnje vrijeme nije popularno govoriti o grijehu. Ta riječ se zamjenjuje mnoštvom drugih riječi poput: slabost, mana, sklonost. Grijeh je duhovna stvarnost koja nas stavlja u odnos s Bogom, a onda i s čovjekom. Grijeh je nedostatak. To je manjak dobrog, lijepog i istinitog koje daje puninu i smisao čovjeku. Grijeh i krivnja su stvarnosti koje borave u čovjeku, ne izvan njega. U sebi osjećamo nemoć da budemo dobri. Zlo je prisutno u srcu čovjeka. Pred tim zlom čovjek se osjeća nemoćan. Tu stvarnost će ispovijediti i sveti Pavao: „Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću“ (Rim 7, 18 sl.). Nutarnje stanje nemoći i želje da se toga oslobodimo stvara sukob koji potiče na traženje pomoći za izbavljenjem: „Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?“ (Rim 7, 24).
Sakrament ispovijedi koji nam daruje Crkva i na koji nas poziva Gospa, daruje nam oproštenje, milost i snagu za novi početak. Sakrament ispovijedi ili obraćenja nas ozdravlja snagom božanske milosti. Isus nam se u tom sakramentu daruje i dolazi nam u susret kao nebeski liječnik koji na sebe prima teret naših grijeha.
Isplati se raditi na vlastitom srcu jer samo to usrećuje čovjeka. Raditi na vlastitom srcu ne samo da u njemu tražimo negativnosti nego spremnost i odlučnost za nove korake prema slobodi, dobroti i ljubavi. Nemojmo reći i za ovu Gospinu poruku kako u njoj nema ništa novo, kako smo to već puno puta čuli. Njezina poruka je novi dokaz Božje ljubavi i milosti prema nama, svojoj ljubljenoj djeci. Poslušajmo i uzmimo k srcu riječi naše nebeske Majke kako bi otkrili ljubav i radost življenja.
Molitva
Pozdravljam te, Djevice blagoslovljena, koja si pobijedila zlo, zaručnice Višnjega i majko dražesnog Jaganjca. Ti koja kraljuješ na nebu, spasi zemlju. Prema tebi kreću ljudi, a demoni te se boje. Ti si kraljica anđela, stoljećima si izraz pouzdanja u Boga, mjesto si počinka Kralja i prijestolje božanstva. Ti si zvijezda koja sjaji na Istoku i raspršuje tame zapada, zvijezda koja najavljuje izlazak sunca i početak dana koji ne pozna noći. Ti si rodila onoga koji nas rađa; ti si pouzdana poput majke koja ispunja svoju dužnost, pomiruje ljude s Bogom. (Časni Petar, opat iz Clunyja, umro 1156.)
piše: fra Ljubo Kurtović
Pred nama je liturgijsko vrijeme Došašća u kojem iščekujemo Isusov dolazak. Kakav će biti naš susret s Isusom uvelike ovisi od naše priprave i otvorenosti za taj susret. Zato je važno što očekujemo od tog susreta i kakvi idemo ususret Isusu. Gospi je veoma stalo kako bi nas potakla i pripravila za spasonosni susret s Gospodinom. Ona u nama želi probuditi čežnju za Bogom koji je prvi došao potražiti nas.
Gospa nas u svojim porukama ne kori, ne zastrašuje niti upire prstom u naše grijehe. Ona kao Majka ima povjerenja u svoju djecu. Često su njezine poruke gotovo jednake, ponavljajuće jer zna da se često lakše shvati što se ne smije, nego što se može i što treba činiti. Zato nam Njezine poruke otvaraju put prema svjetlu, slobodi, ljubavi i radosti. Gospine poruke nisu usmjerene na traženje naših grijeha niti nas žele zastrašiti. Gospa ne dolazi suditi nego nas voditi putem koji vodi do Isusa Spasitelja. Svojim majčinskim riječima, koje su ispunjene svjetlom, želi nas pronaći u tami. I kad nam Ona govori o propasti grijeha nudi nam spasenje, a to je put obraćenja i svetosti.
Obraćenje nije samo ostavljanje zla i grijeha nego je to poziv da svakodnevno otkrivamo novo u sebi, u drugima i u Bogu. Temelj i uvjet našeg obraćenja je Božja ljubav. Bog se nama neprestano obraća zato je moguće i naše obraćenje Njemu. On nam se obraća jer nas ljubi i očekuje naš odgovor u ljubavi. Onaj tko ljubi čezne za blizinom ljubljenoga. Onaj tko ljubi ne spava i ne drijema nego je u neprestanom traženju i otkrivanju novoga. Bog i kada se ponavlja nije monoton i dosadan jer je neizmjerna dobrota i ljubav. Samo ljubav nikada ne može biti dosadna.
Ono što oduzima radost našemu životu nije trpljenje nego grijeh, sebičnost, požuda. U današnje vrijeme nije popularno govoriti o grijehu. Ta riječ se zamjenjuje mnoštvom drugih riječi poput: slabost, mana, sklonost. Grijeh je duhovna stvarnost koja nas stavlja u odnos s Bogom, a onda i s čovjekom. Grijeh je nedostatak. To je manjak dobrog, lijepog i istinitog koje daje puninu i smisao čovjeku. Grijeh i krivnja su stvarnosti koje borave u čovjeku, ne izvan njega. U sebi osjećamo nemoć da budemo dobri. Zlo je prisutno u srcu čovjeka. Pred tim zlom čovjek se osjeća nemoćan. Tu stvarnost će ispovijediti i sveti Pavao: „Ja, naime, znam da nikakvo dobro ne stanuje u meni, to jest u mom tijelu. Zaista htjeti dobro jest u mojoj moći, ali nije učiniti ga, budući da ne činim dobro koje hoću, nego činim zlo koje neću“ (Rim 7, 18 sl.). Nutarnje stanje nemoći i želje da se toga oslobodimo stvara sukob koji potiče na traženje pomoći za izbavljenjem: „Tko će me izbaviti od ovoga smrtnoga tijela?“ (Rim 7, 24).
Sakrament ispovijedi koji nam daruje Crkva i na koji nas poziva Gospa, daruje nam oproštenje, milost i snagu za novi početak. Sakrament ispovijedi ili obraćenja nas ozdravlja snagom božanske milosti. Isus nam se u tom sakramentu daruje i dolazi nam u susret kao nebeski liječnik koji na sebe prima teret naših grijeha.
Isplati se raditi na vlastitom srcu jer samo to usrećuje čovjeka. Raditi na vlastitom srcu ne samo da u njemu tražimo negativnosti nego spremnost i odlučnost za nove korake prema slobodi, dobroti i ljubavi. Nemojmo reći i za ovu Gospinu poruku kako u njoj nema ništa novo, kako smo to već puno puta čuli. Njezina poruka je novi dokaz Božje ljubavi i milosti prema nama, svojoj ljubljenoj djeci. Poslušajmo i uzmimo k srcu riječi naše nebeske Majke kako bi otkrili ljubav i radost življenja.
Molitva
Pozdravljam te, Djevice blagoslovljena, koja si pobijedila zlo, zaručnice Višnjega i majko dražesnog Jaganjca. Ti koja kraljuješ na nebu, spasi zemlju. Prema tebi kreću ljudi, a demoni te se boje. Ti si kraljica anđela, stoljećima si izraz pouzdanja u Boga, mjesto si počinka Kralja i prijestolje božanstva. Ti si zvijezda koja sjaji na Istoku i raspršuje tame zapada, zvijezda koja najavljuje izlazak sunca i početak dana koji ne pozna noći. Ti si rodila onoga koji nas rađa; ti si pouzdana poput majke koja ispunja svoju dužnost, pomiruje ljude s Bogom. (Časni Petar, opat iz Clunyja, umro 1156.)
piše: fra Ljubo Kurtović
