Ostavite grijeh i odlučite se za svetost

Poruka, 25. svibanj 2011.
„Draga djeco! Moja molitva je danas za sve vas koji tražite milost obraćenja. Kucate na vrata moga srca, ali bez nade i molitve, u grijehu, i bez sakramenta pomirenja s Bogom. Ostavite grijeh i odlučite se dječice za svetost. Samo tako vam mogu pomoći i uslišati vaše molitve i tražiti zagovor pred Svevišnjim. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.“


____________piše: fra Ljubo

Blažena Djevica Marija ne prestaje moliti i zagovarati za nas. Ovu poruku ona počinje najvažnijom porukom, kako je to jednom rekla, a to je poziv na obraćenje. Ona najbolje vidi duhovno stanje svoje djece jer ih gleda srcem ispunjenim majčinskom ljubavlju. I zbog toga i u ovoj poruci odjekuju riječi koje su nam već poznate i koje smo toliko puta čuli iz njezinog srca. U ovim njezinim riječima čujemo odjek prve Isusove propovijedi: „Obratite se, jer je blizu kraljevstvo nebesko!“ (Mt 4, 17). 
 

Vjerujem kako nam je poznato da se trebamo neprestano obraćati i obnavljati u svom hodu na putu za Isusom. Obraćenje je svakodnevni proces, jer smo dionici slabe ljudske naravi koju trebamo ispravljati. Proces obraćenja i ispravljanja nekih loših navika, krivih namisli i želja traje cijeli život. 
 

U poruci od 25. studenoga 1998. Gospa nas poziva: „... Neka vam sveta ispovijed bude prvi čin obraćenja, a onda, draga djeco, odlučite se za svetost. Neka vaše obraćenje i odluka za svetošću počne danas a ne sutra.“ 
 

I u ovoj poruci Gospa nas poziva na važnost i potrebu sakramenta pomirenja. Bez sakramenta pomirenja nemoguće je ući u proces obraćenja. Ali sakramenti nisu magijske stvarnosti nego susret sa živom osobom Isusa Krista. Ispovijed je iskustvo obraćenja, a obraćenje je doživljaj susreta. Sveto pismo je prepuno tih doživljenih susreta koji su ljudima značili novi i ispunjeni život. Nažalost se događa da najsvetije i najdragocjenije stvarnosti možemo pretvoriti u običaj, površnost i naviku i tako ne doživimo ispovijed kao istinski susret koji ozdravlja, spašava i obnavlja naš život. Događa se da se vjernici ispovijedaju ali se ne obraćaju te tako sam sakrament ne ispunjava čovjeka mirom i radošću. Ili se događa da oni koji bi se trebali ispovijedati ne dolaze na ispovijed, a oni koji dolaze čine to olako i površno.
 

Mnogo se danas govori o krizi sakramenta ispovijedi. Ta kriza usko je vezana uz krizu vjere. Tamo gdje vjera slabi nedostaje potreba za sakramentom ispovijedi, ili se ne vidi njegova važnost. Sigurno je da nitko ne može uživati u grijehu. Nitko nije sretan zato što griješi. Svatko osjeća raspetost između onoga što bi želio i onoga što čini. To je iskustvo sam sv. Pavao opisao: „Zbilja ne razumijem što radim: ta ne činim ono što bih htio, nego što mrzim – to činim... Jadan li sam ja čovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga? Hvala Bogu po Isusu Kirstu Gospodinu našemu!“ (Rim 7, 15. 24). 
 

Samo je Isus pobijedio snagu grijeha koji stanuje u našim udovima. Bez njega mi ne možemo ništa. Ali ni Isus ne može bez nas, bez naše odluke, spremnosti i želje da se odlučimo stati na njegovu stranu. Unatoč svim našim grijesima Bog kao naš Otac ne prestaje nas ljubiti i pozivati kako bismo uvijek iznova iskusili da smo njegova ljubljena djeca. To čini danas, u ovo naše vrijeme, po Majci svoga Sina Isusa.
 

Vrlo je znakovito ono što je iskusila i ispripovijedila vidjelica Marija Pavlović: „Za vrijeme molitve vidjela sam kao u slici tri puta jedan cvijet. Prvi put je bio divan, svjež, pun boja. Radovala sam se. Zatim sam vidjela kako je taj cvijet zatvoren, uvenuo, izgubio ljepotu. Bila sam žalosna. Onda sam vidjela kako jedna kapljica vode pada na uvenuli cvijet i on se otvori. Ponovno sam ga ugledala u svoj njegovoj prvotnoj svježini i ljepoti. Ja sam pokušala shvatiti što bi ta slika mogla za mene značiti, ali nisam mogla. Odlučila sam stoga pitati Gospu za vrijeme jednoga ukazanja. Rekla sam joj: „Gospe moja, što znači ono što sam ja vidjela u molitvi? Što znači onaj cvijet?“ Gospa se nasmijala i rekla: „Vaše srce je kao cvijet. Svako je srce divno, puno ljepote. Ali kad dođe grijeh, cvijet uvene, ljepota nestane. Ona kapljica koja je pala na cvijet i oživjela ga, znak je ispovijedi. Vi, kad ste u grijehu, ne možete pomoći sami sebi, nego pomoć mora doći izvana.“ 
 

Vjerujem da je svatko od nas proživljavao trenutke radosti, mira i spremnosti na požrtvovnu ljubav za druge. Ali postoje i trenuci kad doživljavamo vlastito srce bez snage, ranjeno i bez radosti i mira. 
 

Uzmimo ozbiljno ovaj majčinski Marijin poziv na obraćenje kako bismo uvijek iznova iskusili dobrotu Oca milosrđa i dobrote. 

 

Molitva:
          Blažena Djevice Marijo, hvala ti za tvoje majčinske riječi kojima nas i u ovoj poruci pozivaš na put Evanđelja i svetosti. Moli sa nama i za nas kako bismo imali hrabrosti i povjerenja otvorenim srcem kucati na vrata tvoga majčinskog srca. Izmoli nam iskreno pokajanje i priznanje vlastitih grijeha kako bi mogli iskusiti svemoć ozdraviteljske ljubavi Oca nebeskoga. 
          Ti si Djevice Marijo ponizna službenica Gospodnja. Doživjela si Božji pogled na sebi i Sila Svevišnjega te je osjenila. Velika djela ti je učinio Svevišnji. Izmoli i nama, svojoj djeci, iskustvo dobrote, veličine i ljubavi Božje kako bismo iz dana u dan mogli napredovati na putu obraćenja. Amen.