U današnjem nas evanđelju Isus poziva da budemo blaga i ponizna srca, baš poput njegovog. Promatrajući djela koja je Isus činio, pitamo se zar sve to nije dolazilo iz njegovog srca? Zar se nije njegovo srce smilovalo mnogim grešnicima i mnogim bolesnicima?
Pogledajmo samo mladića i djevojku kad se iskreno zaljube jedno u drugo. Tada oni jako paze na ponašanje, prilagođavaju se jednom drugom. Praktički natječu se u ljubavi, a neki čak i promijene svoje ponašanje. Za promjenu je potrebna iskrena ljubav. Na silu se nikad ništa neće postići. Kad se nešto ljubi sve se prilagođava onome što se ljubi. Promatrajući srce Isusovo i razmišljajući o njegovoj veličanstvenoj ljubavi, zapalit će se i naše srce. Uranjajući u presveto srce naše srce više ne trpi zloću, želi je se što prije riješiti. Ona ne može opstati pred čistom ljubavi srca Isusova. Tada treba polako nastaviti i hoditi s Gospodinom koji će u putu čistiti srce. Razgovarajući s njim, čistit ćemo svoje srce.
Srce Isusovo ne smijemo promatrati kao nešto sladunjavo. Njegovo srce također je mnogo trpjelo i bilo ranjeno. Prava ljubav boli. Ne možemo iskreno ljubiti ako nismo iskusili tu bol. Isus nas poziva nas da uzmemo njegovo breme koje je slatko.
Poznata nam je ona scena iz evanđelja kad Longin probada Isusovo srce svojim kopljem. Longin nije vidio na jedno oko. Kad su mu u oko kapnuli krv i voda, progledao je. Istina je da je tjelesno progledao, ali progledao je i duhovno. Priznao je Isusa Sinom Božjim. Kušao je tu neizmjernu milost koja nije uzvratila udarcem, već ljubavlju. Uistinu, ovdje vidimo svu ljepotu i blaga srca Isusova. Što li tek to presveto srce čini s nama grešnicima? Možda nam je sada jasno zašto je svetim dušama bila draga pobožnost srcu Isusovu i zašto su je rado širili. Željeli su da svi osjete milost, blagost i ljubav Kristovu. Najljepši dar koji je izašao iz tog presvetog srca zasigurno je Crkva. Odazovimo se pozivu zajedništva i izgrađivanja Kristove Crkve.
Kao što je već rečeno, srce je samo središte osobe. Danas se svašta nakupi u čovjekovom srcu. Trebamo se čuvati zatrovanosti i onoga što unosimo u svoje srce. Sve svoje boli i teškoće sjedinimo s Isusovim srcem, tako da urodimo plodovima i budemo što sličniji njemu. Hranimo se euharistijom, tom Kristovom ostavštinom i riječju Božjom.
Gospodine, daj nam gledati tvojim očima i prosuđivati tvojim srcem!
